Pise: Zeljko DOGAN
Evo jedne dobre vijesti za sve one koji u Hrvatskoj jos uvijek placu za bivsom Jugoslavijom i zalazu se za njeno sto cvrsce povezivanje sa Srbijom u ''regionalnu'' zajednicu Zapadni Balkan.
Deklarirani cetnik i ''proslavljeni'' dragovoljac u agresiji na Hrvatsku Tomislav Nikolic, kandidat velikosrpskih radikala, na nedavnim je predsjenickim izborima u Srbiji dobio podrsku vise od polovice srpskih biraca, ali je u drugom krugu izgubio od "demorata" Tadica....
Naime, nakon sto je u predizbornoj kampanji nekoliko puta ponovio da ne priznaje hrvatske granice i da se i dalje spreman boriti protiv Hrvatske za uspostavu granica Velike Srbije, valja znati da su Seseljevi i Nikolicevi radikali bili prvi koji su zapoceli etnicko ciscenje Hrvata iz Vojvodine i pokrenuli agresivni rat protiv Hrvatske 1991., upotrebljavajuci pritom oruzja za masovno unistenje, pa i raketne napade na opkoljeni Vukovar, i druga hrvatska mjesta u Istocnoj Slavoniji, te diljem Hrvatske.
Inace, najkraci komentar: nedavni predsjednicki izbora u Srbiji i tijesna pobjeda Borisa Tadica jest - tresla se brda, rodio se mis. Isti komentar bi vrijedio i u slucaju da je pobijedio Nikolic, cije su se pobjede srbijanski susjedi i Europska zajednica ''jako pribojavali''.
Zabrinutost da velikosrpske pretenzije u slucaju pobjede kandidata Seseljevih radikala prerastu ponovo u ozbiljnu opasnost za Hrvatsku i druge susjedne zemlje, bila je bez ikakva utemeljenja. Danasnja je situacija potpuno drugacija i srpski celnici u Beogradu su itekako svjesni novonastalih okolnosti u njihovu okruzenju.
Velikosrpske ambicije dvojca Nikolic-Kostunica, u slucaju da je pobijedio Seseljev zamjenik, mogle su prerasti u opasnost - samo po Srbe. Svo Nikolicevo kukurikanje o borbi za ''oslobodenje okupirane Krajine'' (Nap. ur. - na drzavnom teritoriju RH), aneksiji ''Republike Srpske'' (Nap. ur. - na teritoriju BiH), i vracanju Kosova bile su samo prijetnje praznom puskom i paradni avanturizam, notorna arogancija bez pokrica velikosrpskih ultranacionalista, koji nikada vise nece steci onakvu sansu i imati apsolutnu vojnu premoc kakvu su imali 1991., kada su u ocima velikog dijela svijeta izgledali kao zlocinacka supersila.
Ako Milosevic, sa do zuba naoruzanom tzv. trecom vojnom silom u Europi (Nap. ur. - ?), nije uspio poraziti razoruzane i bez vlastite vojne sile, Hrvate i Bosnjake - kakvu bi to sansu Nikolic i Kostunica imali danas protiv dobro izvjezbane i dobro naoruzane hrvatske, bosnjacke (Nap. ur. ?!) i kosovarske vojske? - Fantaziranja u stilu - nas i Rusa 300 milijuna - nikoga vise ne plase.
Bas kao i svi srbijanski susjedi i medunarodna zajednica zna da danasnja Srbija sama po sebi nije i ne moze biti prijetnja nikome u okruzenju, osim samoj sebi, jer se njena vojna prednost i moc raspadom bivse Jugoslavije drasticno smanjila.
Velikosrbi iz Srbije i njihovi mentori "izvana", ipak jos uvijek plase narode u ''regiji'' Srbijom kao "babarogom" i "regionalnom supersilom", iako svi jako dobro znaju da je u pitanju samo primitivna balkanska arogancija i jeftino sarlatanstvo.
No, to jos uvijek ne znaci da velikosrbi, tipa Nikolic, iz Beograda, za potrebe svojih sponzora "izvana", nece i dalje nastaviti igrati ulogu balkanskog zandara, poticuci meduetnicke sukobe i kaos na Balkanu i ignoriranje prava drugih naroda na slobodu i samostalnost.
Zelja tih, donedavno utamnicenih, naroda da zive slobodno i sami odlucuju o svojoj sudbini, bit ce jos neko vrijeme ugrozena zapadnobalkanskom politikom ''Europe'' i velikosrpskom politikom Beograda!
Nekoliko uglednih imena iz kruga svjetski poznatih vojnopolitickih analiticara i strucnjaka za Balkan (J. Kuhner, M. McAdams, P.Cohen...) upozoravaju da je izlazak na more u zaledu Dubrovnika i Knina, a narocito dio Dalmacije sa Zadrom i okolicom, bila i ostala velika zelja i meta velikosrpskog ekspanzionizma.
P. Cohen, autor bestsellera ''Serbia's Secret War'' tvrdi da tome trenutno narocito pogoduje stvaranje srpske drzave u BiH te masovan i neselektivan povratak amnestiranih terorista i pobunjenih Srba koji, uz pomoc velikosrba iz Beograda, mogu ponovo potaknuti srpsku nacionalnu manjinu u Hrvatskoj da se angazira kao prijetnja i remetilacki cimbenik na hrvatskom teritoriju.
Ne smije se nikada zaboraviti da je Srbija uvijek bila "klijentelisticka drzava", koja je na Balkanu uspostavljala i provodila politiku svojih velikih sefova "izvana", i za to dobivala nagrade u vidu okupacija dijela teritorija i prosirenja na racun susjednih zemalja.
Da bi sacuvali svoje strategijsko-gospodarske interese, sa Srbijom kao poslusnim zandarom i izvrsiteljem, "njihovih" planova, "njima" je potrebna stalna zategnutost i nerascisceno stanje na "Balkanu".
Stoga su i u vrijeme Miloseviceve agresije na Hrvatsku, BiH, i Kosovo, na etnicki ociscenom prostoru, ostavljali zasticene srpske mini-drzavice kao uzrok i zariste buducih sukoba.
Inace, kada ovakvih zarista i zategnutih situacija ne bi bilo, Srbija bi, zahvaljujuci svojemu povoljnom polozaju, bila sretno i mirno uklopljena u Srednju Europu, nesto kao Madzarska i Slovacka, ili - eventualno - kao jedna vrsta neutralne 'balkanske Austrije' ili Svicarske.
To velikosrbima u Beogradu i njihovim manipulatorima 'izvana', nikako ne odgovara.
Ono sto oni hoce, jest da Srbija bude jaka militantna i ratoborna drzava, agresivni placenik, koji ce radi zastite tudih interesa gaziti i podjarmljivati manje zemlje i narode u svom okruzenju, naplacujuci svoje 'usluge' njihovim bogatstvom i teritorijama.
Treba znati da oni krugovi ''medunarodne zajednice'', koji su u Srbiji instalirali ili podupirali Obrenovice, Karadordevice, Pasice i Milosevice, nikada nece dopustiti da na celo Srbije dode netko tko nece htjeti biti poslusni zandar njihovih interesa (na Balkanu).
Od pocetka proslog stoljeca do danas, Srbija i njen nesto prosireni reket, zvan Jugoslavija, vise su puta tako bili ukljucivani u izvrsavanje raznih zlocinackih i prljavih poslova za svoje 'gazde izvana', od ubojstva austrijskoga nadvojvode Ferdinanda u Sarajevu (sto je izazvalo 1. svj. rat), Titova razbijanja jedinstva komunistickog pokreta u 2. svj. ratu, do kontrole pokreta nesvrstanih nakon toga....
Objektivan pogled na rezultate posljednjih predsjednickih izbora, i stvarno stanje u Srbiji, vrlo ce lako poduprijeti ocjenu mnogih politickih analiticara da velikosrpski naboj u Srbiji, iako prigusen, danas je jednako snazan kao i u Milosevicevo vrijeme, kojega se gotovo polovica Srbijanaca, glasujuci za Nikolica, ovih dana prisjetila s nostalgijom...
Srbi su nedavnim razbojnickim ratom pocinili veliku strategijsku i politicku pogresku cije ce posljedice u svom susjedstvu jos dugo ispastati...
Bilo kako bilo, Srbijanci, izgleda, malo pozornosti posvecuju posljedicama koje je Milosevicevo velikosrpsko krvavo orgijanje ostavilo iza sebe, kao sto ne drze ni do promjena do kojih je doslo u njihovu okruzju.
Rijec je o cinjenici da su novonastale drzave u njihovom okruzju stekle, ili su na pragu toga da steknu, zastitu za zivot u miru i slobodi, bez straha od velikosrpske okupacije i dominacije.
Srbijanci i Srbi, izgleda, jos jedinio na tom prostoru ne zele uvidjeti te promjene i naci samostalno svoje mjesto u sklopu udruzene Europe.
Oni se radije nadaju da ce im najnoviji plan njihovi vanjski mentora o stvaranju ''nove'' zapadnobalkanske zajednice osigurati stari posao i dominantnu ulogu na Balkanu.
U danaSnjim okolnostima i ozracju, koje vlada na prostorima bivse Jugoslavije, svako ozivljavanje jedne takve ''nove'' zajednice 'sa Srbijom u centru', neminovno bi vodilo do ponovnog razbuktavanja velikosrpske ideje, a to je opet siguran recept za novu ratnu pustos na tim prostorima.
Povijesno iskustvo nas uci da - dokle god je Srbija vodena i poduprta svojim mentorima 'izvana' odrzavala svoju hegemoniju na Balkanu - Balkan je bio bacva baruta.
Vrlo je vazno, dakle, uociti i zapamtiti da se, i kod Srba, i kod njihovih mentora 'izvana', planom 'Zapadni Balkan', prvenstveno opet radi o pronalazenju i stvaranju uvjeta, kako bi se, ponovo za njihov racun, svi drugi nesrpski narodi s tog podrucja, narocito Hrvati, drzali u podredenom i kolonijalnom polozaju.
Zbog toga su svi srbijanski celnici (od ubijenoga ''velikoga demokrata'' Zorana Dindica, preko ''umjerenog nacionalista'' Vojislava Kostunice, i deklariranoga cetnika Tomislava Nikolica, pa sve do ''europskog demokrata'' Borisa Tadica) gorljivi pristalice i zagovornici nove "zapadnobalkanske" zajednice.
Mnogi sada cekaju da vide kako ce i koliko ''srpska demokratska opcija'' predsjednika Tadica biti nagradena i unaprijedena da se Srbija naprecac uvuce u EU.
I koliko ce to pomoci sluganski pokornoj Hrvatskoj, koja -kao dragovoljni talac ''regionalne'' zajednice - strpljivo ispunjava sve potrebne i posebne uvjete, ne shvacajuci da sve sto cini nece biti dovoljno sve dotle dok Srbija ne ''rijesi'' sve svoje probleme.