Pise: Zeljko DOGAN
Ako se izuzme velicina i zrelost drzave, Australija i Hrvatska su dosta slicne. Prije svega, po vaznosti svojega geostrategijskog polozaja, obilju prirodnog bogatstva i potencijalima na kojima im zavide mnogi, osobito ljubomorni susjedi. No, dok se Australija, koja je, isto kao i Hrvatska, u ovu godinu usla s novom vladom, ne stidi pokazati da zna zastititi sebe i svoje bogatstvo, Hrvatska nema tu hrabrost, ni srecu.
Zastita sebe i svojega, uvijek je bila i bit ce glavni prioritet svake australske vlade i politicara, ali nazalost, i glavni problem hrvatske nacije, ciji se politicari, uz kratkotrajne i casne iznimke, nisu do sada u tome iskazali.
Puno je razloga za to, a najvazniji svakako ukazuje na naslijedeni sluganski mentalitet i na politicare.
Zbog povratka takvih politicara i 'duznosnika', dobro umrezenih na kljucnim pozicijama u vlasti, u diplomaciji, i u medijima, Hrvatska - kao mlada drzava i ''nezeljeno dijete'' za mnoge - ostaje i dalje uglavnom ignorirana i izvrgnuta stalnim pritiscima i manipulacijama izvana i iznutra da se ''detudmanizira'' i poveze u jos jednu pogubnu ''zapadnobalkansku'' zajednicu.
U takvom ozracju, zbunjena i izmrcvarena Hrvatska, nikako da se ponovo okrene sebi, stane na vlastite noge i (kao 1991.) cvrstim korakom krene vlastitim putem, naprijed.
Umjesto toga, klecavim koljenima tapka u mjestu i nervozno grizuci nokte, ceka dok joj drugi ''rjesavaju'' probleme i odreduju pravac kojim ce ici.
Odbacena od Europe, da svoje bogatstvo i privlacnost zrtvuje stabilizaciji ''regije'', Hrvatska danas ostaje sputana u vlastitom razvitku bez sloge, hrabrosti i volje da se definitivno otrgne od tragicne privezanosti za Srbiju i druge konfliktne clanice ''Zapadnog Balkana'', u zajednici s kojima ce, bez obzira na iduci val EU-prosirenja, ostati slijepo crijevo i kriminalni geto Europe.
Dragovoljni pristanak Stjepana Mesica i Ivice Racana da odmah nakon Tudmanove smrti na ''Balkanskom summitu'' u Zagrebu vezu Hrvatsku u ''nove'' balkanske integracije, kao i trgovanje na Prevlaci 'svojim za svoje', te slicni postupci, vracaju se sada kao bumerang i predstavljaju veliki kamen spoticanja u odnosoma sa EU i susjedima.
Nazalost, mora se jos jednom konstatirati cinjenica da trenutni hrvatski predsjednik, zbog vise-manje poznatih razloga, gleda tude interese vise nego hrvatske, i da je pokojni premijer Racan za pregovarackim stolom i na prigodnim vecerama poklanjao dijelove hrvatskoga teritorija pohlepnim susjedima, kao da su u pitanju bile njegove privatne - vrecice bombona.
To je potaknulo lukave politicare susjednih zemalja i celnike EU da od popustljivih hrvatskih politicara i na racun Hrvatske nastoje usicariti sto vise.
Bilo kako bilo, nova Sanaderova vlada, vec u ovoj godini, morat ce se suociti s mnogim teskim izazovima, naslijedenim problemima i nametnutim ''sporovima'', koje ce morati "rjesavati u hodu", mudro i odlucno, postujuci pritom misljenje vlastita naroda, samo ukoliko zeli opravdati njegovo povjerenje i zadrzati kontrolu u vlastitim rukama. Zbog brzopletosti i vec pocinjenih pogresaka i propusta, to nece biti nimalo lako, ali - nista nije nemoguce.
U odnosu na grabezljive susjede, na Haag i EU, ova hrvatska vlada ima veliku odgovornost i zadnju prigodu da jednom dalekovidnom i jasnom politikom zastiti hrvatski teritorij, nacionalno bogatstvo i interese.
Upravo smo svjedoci kako su ovih dana na premijera Sanaderova i njegovu vladu vrse snazni pritisci, izvana i iznutra, da za racun Slovenije i Italije, Hrvatska ponovno poklekne i potpuno odustane od primjene ZERP-a u svom dijelu Jadrana. I to u trenutku kada ga mnoge pomorske zemlje (nedavno su to ucinile i Italija i Australija) prosiruju na iducih 12 nautickih milja, sto im medunardno pravo dopusta.
Hoce li i u ovom slucaju hrvatski politicari popustiti pred ucjenama i dati se preveslati, te time nanijeti golemu i nepovratnu stetu svojoj djeci i unucima - vidjet cemo.
Ako Slovenija i Italija, odnosno EU, uspiju uvjeriti hrvatske politicare i narod da hrvatski ZERP nije jednako vrijedan kao ZERP Slovenije, Italije, Australije, Papue Nove Gvineje, ili bili koje druge pomorske zemlje, onda Hrvati imaju problem sami sa sobom, a ne sa susjedima i s Europom!
Konacno ce pocetkom ozujka ove godine u Haagu poceti i sudenje hrvatskim generalima za ''udruzeni zlocinacki pothvat'', prije svih zrtvovanomu Anti Gotovini, cijom se ciljanom osudom zeli osuditi hrvatska drzava, potkopati njezin teritorijalni suverenitet i buducim hrvatskim narastajima nametnuti dodatna ''krivica''. Nedostatak adekvatne 'obrane i zastite' za ocito nevino optuzenog generala Gotovinu od strane hrvatskih politicara i diplomacije pri UN-u i drugim relevantnim medunarodnim institucijama, potvrda je da se oni jos nisu dorasli nositi cak ni s tako prozirnim politickim manipulacijama kakvima se na racun Hrvatske bave mentori, tuzitelji i suradnici Haaskog suda, tipa notorni Savo Strbac.
Mada je financiranje obrane optuzenih hrvatskih generala dobrodosao potez hrvatske vlasti, ipak samo financiranje obrane pred sudom, bez snaznog politicko-diplomatskog lobiranja za pustanje na slobodu ocito namjenski optuzenoga generala Gotovine, izgleda vise kao pranje ruku Poncija Pilata.
Bolja koordinacija obrane optuzenih hrvatski generala u Haagu s lobiranjem u UN -u i u drugim drzavama svijeta za pustanje na slobodu nepravedno zatocenoga generala Gotovine, vitalni su za postizanje pravednog i zeljenog rezultata sudenja.
Sigurno je da ce oni kojima je krajnji cilj kazniti hrvatsku drzavu, tu svoju namjeru puno teze ostvariti ako uvide da se hrvatski narod zna, a njegovi politicari se ne boje, pred svijetom reci koje su krajnje namjere osude generala Gotovine, kako bi ponovo skupa cvrsto ustaliu u obranu vlastite drzave.
Ako haaski mentori, njihovi tuzitelji i velikosrpski suradnici, poput spomenutofga zalosnoga Save Strpca, uspiju preko osude generala Gotovine osuditi hrvatsku drzavu i uvjeriti Hrvate da je njihova obrana i oslobadanje sebe i svoje zemlje od brutalne velikosrpske agresije, etnickog ciscenja i okupacije, dakle da je to bio ''udruzeni zlocnacki pothvat'', e onda Hrvatima sloboda i drzava doista nisu niti potrebni.
Hrvatski narod i njegova nova vlada moraju konacno za trenutak 'stati na loptu' i dobro razmisliti o razlozima i posljedicama ovakva ponasanja EU i susjednih zemalja, koji Hrvatsku vide jedino kao dobru 'kravumuzaru' i vjecitog taoca ''Zapadnog Balkana''.
Stoga je Hrvatskoj sada potreban jedan trijezan pogled na sebe i oko sebe, kako bi mogla izvrsiti radikalni politicki i gospodarski zaokret prema onima koji joj zele pomoci. Prije svega prema samoj sebi, svojem bogatsvtu i dijaspori. I dobrim gospodarskim odnosima s drugim, novoizraslim ekonomskim velesilama, poput Kine, Indije i Rusije. Kao sto to uostalom cini, ili je vec ucinila, vecina zemalja u svijetu, medu prvima Sjedinjene Americke Drzave, Australija, Kanada te vodece clanice EU.
To bi trebalo biti jasno svakome tko ima siru sliku i elementarno gospodarsko-politicko znanje u glavi.
Nisu li upravo dobri odnosi i otvorene simpatije Slovenaca za Ruse pomogle Slovencima i osigurale im brz pristup u EU, kao sto danas osiguravaju ocito povlasten Status Srbiji u odnosima s EU? .
Hrvatski narod i politicari ne smiju vise tolerirati da Hrvatska bude i dalje zaslijepljena ignorirana i zloupotrebljavana od Europe. Niti unistavana balkanskim integracijama.
Povijesne lekcije o nesklonosti Europe i pogubnosti balkanskih integracija u danas slobodnoj i suverenoj drzavi Hrvatskoj ne smiju biti tako brzo zaboravljene.
Boreci se kroz dugo povijesno razdoblje protiv okupacije i iskoristavanja, hrvatski narod platio je golemu cijenu za svoju konacnu slobodu. Od njega izabrani hrvatski politicari svojim ga odgovornim ponasanjem danas moraju uvjeriti da ta cijena ima svoju vrijednost.
Nadajmo se da Sanader i njegova nova vlada svoju preuzetu odgovornost prema hrvatskom narodu i buducim narastajima nisu uzeli olako.