Bila je ovo teska godina, ali sve smo bure prebrodili zajedno
U ovo doba godine jedina recenica koja se cesce oko sebe cuje nego ona regularna 'Cestit Bozic i sretna Nova godina', jest ponekad i malo negativnije intonirano: 'Nije li ova godina projurila?...' Cini se, kako covjek stari, da tako godine doista jednostavno lete, sto ipak ne znaci da je to nesto negativno...
Sto se 2007. godine tice, s obzirom na cinjenicu da se toliko toga dogadalo svakoga tjedna - barem u hrvatskoj zajednici ovdje u Australiji i u samoj Domovini - puno je stvari bilo vazno zabiljeziti...
Ovo je bila vrlo teska godina za 'Hrvatski vjesnik'.
U svibnju smo izgubili nasega glavnoga i odgovornoga urednika Tomislava Starcevica ciji je veliki duh konacno odlucio napustiti njegovo slabo tijelo i otici tamo gdje su pasnjaci zeleniji - u onu cudesnu 'redakciju' gore na nebu.
Sto se mene osobno tice, sam pokusaj zamijeniti Tomislava i naci se na njegovu mjestu, bilo je tesko i izazovno. Ali, kad pomislim na sve one koji su na ovaj ili onaj nacin dio 'Vjesnikove' obitelji, to mi daje snagu i ponos sto smo tu gdje jesmo, sada, u prosincu 2007.
Mojoj ekipi (Mati, Josipu, Sandri, Miri, Andreju, Sanji i Borisu), Upravi (Zdenku i Tomovoj supruzi Bernardici), svim suradnicima i dopisnicima, distributerima i tiskarima, velikoj vojsci prodavaca diljem Australije i mnogim vjernim oglasivacima i sponzorima, zahvaljujem iz dubine svojega srca.
Volio bih da sam u pravu kad kazem da 'Hrvatski vjesnik' nikad nije bio ovoliko kvalitetan kao danas, jednostavno iz razloga da - takav treba biti.
No, potpuno smo svjesni da treba i dalje napredovati, jer su ispred nas veliki izazovi.
Svakoga dana gubimo ponekoga clana one prve australsko-hrvatske generacije koja nam je toliko vazna. Gubimo ljude iz generacije koji su u Australiju dosli 1950-ih i 1960-ih i pridonijeli razvoju zajednice koja je postala najraznovrsnija, najstrastvenija i najprogresivnija u hrvatskaoj dijaspori. To smo iz prve ruke iskusili ovdje u 'Vjesniku'...
Premda bi se u takvoj situaciji ocekivalo da prodaja pada, upravo se dogada obrnuto.
Rijec je o cinjenici da je 'Hrvatski vjesnik' otkrila citava jedna nova generacija citatelja. Tu prije svega mislim na citatelje koji citaju na engleskom, a 'Vjesnik' kupuju zbog priloga 'The New Generation'.
Uocili smo, ovdje u 'Vjesniku', da su danas najvaznija tri dijela koja citatelje najvise privlace. To su engleski prilog, lokalni sportski
sadrzaji i prilozi koji se bave zbivanjima u nasoj zajednici u Australiji.
Iduce godine 'Hrvatski vjesnik' obiljezava svoju 25. obljetnicu izlazenja. Trudit cemo se i dalje poboljsavati novine kako bi sto bolje sluzile citateljima, uz sto vise podataka o nasoj raznolikoj zajednici.
A 2008. godina bit ce vrlo zanimljiva.
U lipnju slijedi Europsko prvenstvo u nogometu, koji ce sigurno biti sportski vrhunac godine sto se nas Hrvata tice, a sve pocinje za koji tjedan s velikim spektakularnim koncertima vodece hrvatske estradne zvijezde Marka Perkovica Thompsona...
U meduvremenu, sto se tice buducnost nase zajednice, 'Hrvatskom vjesniku' se stalno pridruzuje potpuno nova generacija, treci narastaj australskih Hrvata koji ce, vjerujemo, osigurati da hrvatski klubovi i zajednice sirom Australije ne izumru.
Jos jednom svima velika HVALA za sve vrste suradnje s 'Vjesnikom' i doista iskreno, srdacno priznanje nasemu legendarnomu bivsem sefu - Tomislavu Starcevicu.
Njegova odanost 'Hrvatskom vjesniku' i hrvatskoj zajednici zauvijek ce ostati u nasem sjecanju: pamtit cemo ga kao inspiraciju za trud...
Dragi citatelji, bila je ovo teska godina, ali - sve smo bure prebrodili zajedno!
Sada nas cekaju novi izazovi, u kojima opet racunamo na vasu potporu!
U ime 'Hrvatskoga vjesnika' zelim svima cestit Bozic i puno uspjeha i zdravlja u Novoj godini!
Do videnja do 11. sijecnja 2008.!
Tonci PRUSAC
Glavni i odgovorni urednik