Pise: Jasen CACIC

(iz Zagreba)

I ovaj tekuci vreli mjesec kolovoz 2007. poceo je nizom politickih zapletaja. Guzve oko proslave 12. obljetnice Dana pobjede i domovinske zahvalnosti, pa oko uzvanika, te tko ce biti na kninskoj Tvrdavi, tko u podnozju, pa zasto sluzbena proslava u Kninu, pucka u Cavoglavama, Alka u Sinju na isti dan... Unatoc, po nekim, unaprijed otkupljenim kartama za loze i oko loza za svoje, strahovalo se hoce li se opet predsjedniku zvizdati... Zasolio je i koalicijski partner Milorad Pupovac s izjavom da se Hrvatska treba zapitati sto slavi 5. kolovoza, referirajuci se na, po njegovu, 200 tisuca izbjeglih Srba...

A tek nakon Velikog dana sve se zamrsilo... Po nekima, nakon proslave, sibenski biskup Ante Ivas postade predvodnikom euroskeptika u Crkvi. Zamjerise mu onda sto rece da nam drugi pisu povijest, da su Hrvatskoj nametnuti neki novi tuzitelji i suci. Pogotovo oni, zna se koji, zamjerise mu, jer biskup ''od svih ideologija koje su u proslom stoljecu poharale Hrvatsku najbolnijom ocijenio onu ''u ime naroda i Partije'', a zamislite, vele, ''uopce ne spomenuvsi ustastvo''' .

''Nitko osim nas nece pisati hrvatsku povijest i mijenjati povijesnu istinu. Danas smo samosvjesni, imamo cvrst me�unarodni polozaj i na pragu smo ulaska u Eu i NATO'', bio je odrjesit Sanader u odgovoru na  ''sumnje i malodusje'', pise zagrebacki Vjesnk, a rijecki "Novi list" da je tako ''Sanader osudio euroskeptike u Crkvi''... 

Unatoc svim tim zavrzlamama svecano i ponosno je obiljezena 12. obljetnica pobjede i domovinske zahvalnost. U Kninu pod Tvrdavom mimohodilo je casno i dostojanstveno, bez i najmanjeg izgreda, nekoliko tisuca branitelja, onih koji su medu prvima onoga jutra 5. kolovoza 1995. godine stigli u Knin.

To su oni ratnici koji su svojim entuzijazmom izveli ''Zimu 94.'', ''Ljeto 95'', ''Skok 1'' i ''Skok 2'', oni koji su prezimili ''cicu'' zimu na Dinari, osigurali Livanjsko polje, osvojili Glamoc i Grahovo, a nakon svega na onu silnu vijest da se krece na Knin, umjesto brige i straha sto ih ceka, veselili se kao razigrani mladci. U rijetko kojoj vojsci (mozda u niti jednoj) nije se takvo sto zbilo i vidjelo. 

''Optereceni opremom s Dinare smo za 10 sati stigli u Knin i zauzeli njihovo uporiste u Strmici. Nevjerojatno! Ni danas mi nije jasno kako smo mogli prijeci sve te kilometre!'', svjedocio je hrvatski ratnik 12. godina kasnije, 5. kolovoza 2007. u Kninu.

U Cavoglavama, po konzervativnoj procjeni nesklonog medija, preko 60 tisuca pucana pozdravilo je ovacijama Thompsona, Zecica, ministra Primorca i ostale, a Oluja se slavila do jutarnjih sati. U ''Slobodnoj Dalmaciji'' od 6. kolovoza u rubrici ''Ukratko - Novosti'' potpisano s "(H)" (valjda agencija Hina) stoji i vijest pod naslovom ''Vijenci na Mirogoj'' u kojoj pise slijedece: ''U povodu dana pobjede i domovinske zahvalnosti vijence su na groblju Mirogoj polozila izaslanstva predsjednika RH, Hrvatskog Sabora, Vlade, grada Zagreba te Hvidre. Izaslanstva su polozila vijence kod spomenika Zida boli, na grobnicu narodnih heroja , te na grob dr. Franje Tudmana.''

Zabrinjavajuca je to vijest jer je neistina - jer je obmana. Da je tomu tako, uz brojne druge nazocne, svjedoci nas nekoliko iz Hrvatske uzdanice koji smo kao i prethodnih godina u nedjelju 5. kolovoza pohodili mirogojsku dolinu mira - poklonili se hrvatskim junacima idealistima.

A tu medu inima pocivaju: Bruno Busic, ministar Gojko Susak, Josip Senic, obitelj Sevo, Miro Barisic, pjesnik Vinko Nikolic, general Cervenko, general Daidza, te mnogi hrvatski junaci iz obrambenog rata. Osim sto je u tekstu u ''SD'' ispusteno Ministarstvo unutarnjih poslova, kao i jos neke braniteljske udruge, vijence su izaslanstva polozila na grobnicu predsjednika Franje Tudmana, za sve poginule u Domovinskom ratu na spomen-krizu i pred Zid bola. 

Na susjednoj grobnici ''narodnih heroja'' izaslanstva hrvatskih institucija i braniteljskih udruga nisu polozili vijence...

Stajao je tu samo jedan-jedincati vijenac - od predsjednika Stipe Mesica, na kojem je na vrpci  pisalo: ''Hrvatskim antifasistima''...

Stajao sam s ostalima nijemo i koju minutu nepokretno pred impozantnim, od crnog mramora Dzamonjinim spomenikom zvanim Zid boli, na kojemu je uklesano nekoliko tisuca imena palih mladica u Domovinskom obrambenom ratu. Pogledavao sam istodobno u nedaleki, bijeli, za mene dvojbeni, spomenik na grobnici ''narodnih heroja''... Zurio sam u petokraku i srp, a kroz glavu su mi odzvanjale rijeci jedne sulude partizanske: ''Sa srpom i s batom - stvorit cemo atom!''.

Pokusavao sam u duhu te i takve indoktrinacije sagledati i shvatiti nasu tragediju, varku i obmanu, u potpunosti...

Pitao se koliko je taj komunisticki ''antifasizam'', s kojim nas se u zadnje vrijeme ponovno i forsirano pokusava obmanuti, kriv za smrt ove mladosti cija su imena uklesana na crnom mirogojskom mramoru, i za sve one ostale tisuce za koje se zna i one za koje se ne zna...

A kada bi, bez strasti, razumno i bez naslijedenog zatucanog ideoloskog uvjerenja istrazili zivot, rad i stvarna uvjerenja svakoga ponaosob upisana na kamenom pokrovu te grobnice, izdvojivsi jednoga ili dvojicu koji su u ozbiljnijoj dobi spoznali svoje zablude, dosli bi do zastrasujucih saznanja, do spoznaje kolike su i koliko su tragicne, te zablude i obmane ili sve te nase samoobmane.

Istina, bilo je u onom ratu mnostvo Hrvata antifasista. Bilo ih je u ustasama i jos vise u dalmatinskim partizanima. Na zalost, prvi su zavrsili na Bleiburgu, nesto prezivjelih uglavnom su vec skoncali u emigraciji. A ovi drugi zavrsili su jos gore. Uglavnom su su izginuli do 1945. jer su sracunato gurani od velikosrpske falange, u prve sulude jurisne redove (na Sutjesci je, na primjer, izginula mladost s Murtera), a onih nesto prezivjelih diskreditirali su, ismijali i gurnuli na marginu, a cetnicko-komunisticki demagozi pricali im price o ZVNOH-u, AVNOJ-u velikoj pobjedi antifasizma, a pred sami krvavi raspad, ostalima naguravali pokornost krilaticom: ''I poslije Tita - Tito''.

Govorim o cinjenicama koje zivi svjedoci i nepatvorena istrazivanja potvrduju. Medutim, mozda se u ovo posmodernisticko doba, bez logike i realizma, cinjenice uopce ne broje. Valjda upravo zato, ponovno, sve cesce, cujemo kriva tumacenja povijesti i cinjenica, pa se tako ovoj sadasnjoj hrvatskoj drzavi u njene atribute stvaranja pokusava utkati obmana o nekakvom ''demokratskom antifasizmu'' i ZAVNOH-u.

A taj na ovim prostorima zasigurno nije postojao jer je od prvog dana, bilo od ustanka u lipnju ili onoga srpskoga u srpnju, a i prije toga u tzv. kraljevini, vladala krvava diktatura. Ali, ZAVNOH kao i profanirani Ustav iz 1974. su prica za sebe, prica za drugo dugo stivo.

Stoga ovoj sadasnjoj nasoj Hrvatskoj, njenoj ideji, njenim pocecima, borbi za nju i zrtvi za nju, zaista nisu potrebne, nisu od koristi u Europi ili bilo gdje drugdje na ovom planetu, zakrabuljene u demokraciju socijalisticke OBMANE koje nas zapravo ponovno razdvajaja. 

Zasto su se zrtvovali kad su ''zaigrali finale'' u Oluji, sto su htjeli, kakvu Hrvatsku, na kojoj ideji i osnovi su je postavljali, valjalo je pitati branitelje na mimohodu u Kninu i sav onaj puk u Cavoglavama tijekom 5. kolovoza. 2007. godine...

Osmoga kolovoza Pocasni bleiburski vod izdao je tuzno priopcenje, da je drzavna Komisija za rjesavanje pitanja prikrivenih grobista u Republici Sloveniji izvela sedam sondaza na duzini od 500 metra protutenkovskovskog rova iz Drugog svjetskog rata u Tezanskom Gozdu kod Maribora.

''Jucer je takoder izvrsena jedna sondaza na pocetku zapadnog kraka rova. Otkriveno je da su na tom mjestu ubijeni i pokopani bolesnici, ranjenici i invalidi, jer su pored njih pronadena brojna medicinsko-ortopedska pomagala... Me�utim, vec nakon prvog dana, bez obzira sto ce daljna istrazivanja pokazati, moze se zakljuciti da su bile opravdane pretpostavke kako Tezanski Gozd kod Maribora krije najvecu masovnu poslijeratnu grobnicu Hrvata. A mozda se radi i o uopce najvecoj masovnoj grobnici Hrvata u cijeloj hrvatskoj povijesti,'' pise, medu inim, u priopcenju Pocasnog bleburskog voda. Clanovi pak slovenske komisije koja radi na sondiranju tvrde da su zrtve, a moglo bi se pokazati da je ih je oko 15.000, uglavnom Hrvati.

Eto, i to je jedna tragicna dionica nase, komunisticko ''antifasisticke'' i jugoslavenske povijest, koju treba raskriti, za koju trebaju neki racune poloziti. Zato ZAVNOH i AVNOJ ostavimo onima koji jos uvijek uzivaju u mazohizmu samoobmanjivanja.

A ovu nasu Hrvatsku drzimo i cuvajmo izvan obmana. Gradimo je onakvom kako su je  vidjeli i nama namrli branitelji kojih su imena uklesana na crnom mramornom spomeniku na Mirogoju, ciji god sinovi i unuci bili.

____________________________________________________

Spanovic bi mogao biti izrucen Hrvatskoj

ZAGREB - Hrvatski Srbin Milan Spanovic, u odsutnosti u Hrvatskoj osuden za ratne zlocine, mogao bi ipak biti izrucen Hrvatskoj i to samo nekoliko mjeseci nakon sto je nahvalio britanski pravosudni sustav, pise britanski internet portal This Is Hertfordshire.

Spanovic (45) je osuden 1994. u odsutnosti na 20 godina zatvora u Hrvatskoj za ratne zlocine pocinjene u kolovozu 1991. godine na podrucju Gline u selima Maji i Svracici, ukljucujuci otvaranje vatre na nenaoruzane gradane, mucenje, pljacku i palez.

Unatoc postojanju medunarodnog naloga za uhicenje, Spanovic je mirno zivio u u Carshaltonu u okrugu Surrey gotovo osam godina. Njegova je proslost izbila na vidjelo u listopadu prosle godine kada je dobio sudsku opomenu zbog krade u ducanu u Suttonu.

Medutim, u ozujku ove godine britanski sudac je zakljucio da bi ga bilo "neposteno" izruciti kako bi mu se opet sudilo u Hrvatskoj.

Odluka o preispitivanju slucaja pokrenuta je nakon sto je Vrhovni sud usvojio zalbu hrvatske Vlade i sada ce lokalni sud preispitati odluku iz ozujka ove godine.

Na drugom saslusanju oko izrucenja, koje ce voditi sudac Timothy Workman, Spanovicevi odvjetnici navodno ce predstaviti nove dokaze i tvrditi da je sudenje temeljeno na predrasudama jer je okrivljenik Srbin.

Sudac Workman mora odluciti i hoce li svjedoci obrane, ukljucujuci i bivseg hrvatskog suca, ostati anonimni. (Hina)