Pise: Zeljko DOGAN

Na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, na misi za domovinu u kninskoj crkvi Gospe Velikoga Hrvatskog Zavjeta, pred nazocnim hrvatskim drzavnim vrhom, na celu s predsjednikom Mesicem, sibenski biskup Ante Ivas izmedu ostaloga je rekao: 'Zivimo u oluji koja sije neslogu, mrznju, razdor, sumnje i optuzbe, koja i medu nama ima zagovornika da je ova drzava nastala na 'zlocinackom pothvatu'...

Sibenski biskup potpuno je u pravu, jer vecina Hrvata, isto kao i on, smatra da je ta sveta pobjeda ozloglasena i osramocena zahvaljuci sustavnoj kriminalizaciji Domovinskog rata, i medijskom sarlatanstvu - koje odreduje razinu politicke svijesti u Hrvatskoj.

To puno govori o moralu i politickoj kulturi opcenito, a posebice o nacinu na koji funkcioniraju trenutni celni politicari i mediji u Hrvatskoj. Domovinski rat i 'Oluja' donijeli su nam slobodu i povratili onaj ponos i snagu koji nas cine ljudima i Hrvatima i sigurno je danas tesko gledati gubitak te snage i ponosa kod celnih hrvatskih politicara i znatnog dijela hrvatskoga naroda.

Na ugodni val ponosa i zadovoljstva koji je nakon velicanstvene pobjede u 'Oluji' preplavio Hrvate u domovini i iseljenistvu, krenula je izvana i iznutra rusilacka oluja mrznje i optuzbi prema Tudmanu, hrvatskoj slobodi i samostalnosti.

Svakako, najvece razocarenje je nacin na koji su, nakon Tudmanove smrti, na vlast ponovno instalirani bivsi jugopoliticari dopustili da se hrvatski branitelji i heroji Domovinskog rata ponizavaju, blate i optuzuju.

Potrebu 'medunarodne zajednice' i 'dobrosusjedskih' zemalja da se Hrvatska ocisti od Tudmanova 'opasnog nacionalizma' odusevljeno je prihvatio dvojac Mesic-Racan i u tu svrhu ponovo angaziran 'citav copor' osvete zeljnih jugokomunistickih novinara.

Nebrojene politicko-obavjestajne spletke, izrezirani skandali, optuzbe i medijska tortura, imaju za cilj izavati razdor i sumnju, podjele i ekstremizam u hrvatskom narodu.

Prenaglasavaju se zlocini i kriminalne radnje u ratu frustriranih i necasnih pojedinaca s hrvatske strane, dok se istodobno prenapuhavaju zrtve i patnje 'prognanih 'hrvatskih Srba.

Neusporedivo gore patnje, goleme zrtve i razaranja, koje je hrvatski narod trpio svaki dan tjekom petogodisanje barbarske agresije i nicim neometana krvava velikosrpskog orgijanja, uz teske ratne posljedice koje ga pritiscu i danas, Haaski sud 'medunarodna zajednica' i vodeci 'hrvatski' mediji gotovo da i ne smatraju vrijednim spomena.

Nego skupa s velikosrbima u Beogradu i Hrvatskoj ne prestaju zestoko lajati i sibati hrvatsku drzavu sto toboze ne posvecuje dovoljno pozornosti povratku,zbrinjavanju i nagradivanju 'srpskih prognanika', jer je za njih to - 'jedino preostalo moralno pitanje nakon svrsetka gradanskog rata u Hrvatskoj'.

To sto je u zapravo barbarskoj, velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku, uza stravicno razorene gradove i sela, okupirana i opljackana 1/3 hrvatskog teritorija, pobijeno vise od 20.000 Hrvata i jos tri puta toliko njih ranjeno, sto ih se 1500 jos uvijek vode kao nestali, uz nepoznat broj onih koji jos i danas ginu od posijanih mina, kao i nemali broj onih koji zbog trauma rata ubijaju druge i sebe - za 'medunarodnu zajednicu' i velikosrbe u Beogradu i u Hrvatskoj to ne predstavlja nikakvo - 'preostalo moralno pitanje'.

Kolicina hrvatske krvi i patnje nestala je s radara 'medunarodne zajednice'i velikosrba ali i s dnevnog reda hrvatskih jugopoliticara i novinara. I da se tu pa tamo, usput, ne spomene Vukovar, stekao bi se dojam da se u Hrvatskoj, osim 'zlocinackog pothvata Oluje', nista drugo nije dogodilo.

Ali se zato unaprijed pripremljen i organiziran jednodevni bijeg pobunjenih etnickih Srba, u Beogradu, u elitnim krugovima 'medunarodne zajednice', njenim vodecim medijima i optuznicama Haaskog suda, stalno spominje i prikazuje kao nevidena tragedija i 'zlocinacki pothvat etnickog ciscenja' Hrvatske vojske.

Pri tome je potpuno nebitno sto je stvarno etnicko ciscenje hrvatskih Srba uz pomoc snaga UNPROFOR-a naredio i zapravo proveo tzv. Vrhovni savjet obrane tkz. Republike srpske krajine koji je, prije dolaska Hrvatske vojske, donio odluku da se - ''zbog preventivnih i bezbjednosnih razloga organizuje evakuacija civilnog stanovnistva kako bi srpski borci koji drze linije obrane bili rastereceni brige za svoje porodice'' (citat).

Tu dobro dokumentiranu i nepobitnu istinu potvrdili su gotovo svi neovisni medunarodni promatraci i neposredni svjedoci tog dogadaja, medu njima i sigurno dobro obavjesteni americki veleposlanik u Zagrebu Peter Galbraith, koji je svjedoceci pred Haaskim sudom o 'Oluji' rekao: 'To nije bilo etnicko ciscenje jer kada je Hrvatska vojska usla u gradove tamo stanovnistva vise nije bilo ''.

Cak i sama apsurdna Haaska optuznica za nepostojece 'etnicko ciscenje'u 'Oluji' protiv generala Gotovine,odnosno Hrvatske, to neizravno potvrduje jer se u njoj navodi da je u toj golemoj vojnoredarstvenoj akciji kojom je oslobodeno vise od 11.000 tisuca cetvornih kilometara okupiranoga hrvatskog teritorija poginulo 150 'krajinskih Srba', sto otprilike odgovara broju ubijenih Hrvata od strane velikosrpskih terorista u samo dva sela zadarskog zaleda i to u jednom danu.       

Haaska optuznica za 'zlocinacki pothvat ''etnickog ciscenja krajinskih Srba' protiv hrvatske drzave temelji se dakle na posve zlonamjerno iskonstruiranom tumacenju odluke tadasnjega drzavnog vrha Hrvatske o pokretanju vojnoredarstvene akcije 'Oluja'.            

Naime, svima je danas kristalno jasno da je 'Oluja' bila opravdan odgovor na zlocinacki teror, na etnicko ciscenje i otimacinu hrvatskog teritorija. I nuzan preduvjet opstojnosti hrvatskog naroda i drzave.

Takozvana ''Republika srpska krajina'' stvorena na okupiranom, i etnicki od Hrvata ociscenom hrvatskom teritoriju, bila je noz zabijen u samo srce Hrvatske. Hrvatski politicki vrh na celu s Tudmanom nije imao izbora i apsolutno je morao pokrenuti 'Oluju' ukoliko je zelio osloboditi i sacuvati taj vitalni dio vlastite zemlje. Velicanstveni ''Tudmanov trenutak'' razvijanja hrvatskog barjaka na kninskoj tvrdavi usao je u povijesno pamcenje hrvatskog naroda kao trenutak konacne slobode i pobjede nad opakim neprijateljem koji nas je zelio unistiti.

Nazalost, danas sve to kao da je zaboravljeno i dovedeno u rizik zahvaljujuci bolesno ambicioznim sitnim politickim trgovcima koji se u Haagu kockaju s hrvatskom drzavom i buducnoscu novih hrvatskih narastaja. Prilagodavaju sebe i politicke procese u Hrvatskoj potrebama 'haaske' optuznice.     

No, bez obzira na sve tude potrebe i nametnute lazi, zbog buducnosti nase djece i novih hrvatski narastaja, mora se svjedociti i braniti istina. Oni najbolji medu nama koji su u teskim trenutcima nase povijesti zrtvovali sebe za obranu domovine i slobodu svih nas, nisu zlocinci nego heroji i mucenici, kojih ce se Hrvati uvijek s ponosom i zahvalnoscu prisjecati.

Oni ce biti zadnje sto cemo ikada zaboraviti...