ZASTO JE ZA HAAG 'OLUJA' ZLOCINACKI POTHVAT ?
FOTO: Pobjedom u Domovinskom ratu i postignucem vlastite slobode Hrvatska, sa cvrstim Tudmanom na celu, prvi je put zadobila vaznu neovisnu ulogu na regionalnom planu i postala velikom smetnjom novim balkanskim asocijacijama
Pise: Zeljko DOGAN
U prigodi obiljezavanja obljetnice vojno-redarstvene akcije ''Oluja", koji se obiljezava kao Dan pobjede i Domovnske zahvalnosti, mozda nije zgorega, iako je krajnje otrcano, jos jednom ponoviti notornu istinu da je to bila pravedna, neizbjezna i u svim elementima ratovanja besprijekorno izvedena vojnoredarstvena akcija oslobadanja okupiranoga hrvatskoga teritorija.
Valja, ne bez razloga, istaknuti cinjenicu da se cak i u tim trenucima, kada je imao izvrsnu prigodu za 'osvetu' i 'naplatu racuna neprijatelju', hrvatski vojni i politicki vrh na celu sa dr. Franjom Tudmanom ponio neuobicajno korektno i vrlo dostojanstveno.
Iako je opcepoznati cilj velikosrpske pobune i brutalne agresije na Hrvatsku bilo javno proklamirano prosirenje srpskih granica na Zapad (crtom Virovitica-Karlovac-Ogulin-Karlobag) i etnicko ciscenje Hrvata s tih hrvatskih teritorija, danas - 12 godina nakon navodnoga svrsetka rata - takozvani Haaski sud putem sudenja generalu Anti Gotovini zeli kazniti hrvatsku drzavu i stigmatizirati hrvatski narod zbog uspjesnog otpora kojim je onemogucen taj - taj uistinu zlocinacki projekt. Razlog je vrlo jednostavan.
U vojnoredarstvenoj akciji 'Oluja' kojom su doista okoncani velikosrpski zlocini i okupacija dijelova Hrvatske - konacnu pobjedu je neplanirano izvojevala 'pogresna' strana!?
Elitni krugovi zemalja-osnivaca i mentora Haaskoga suda - koji sebe vole zvati 'medunarodnom zajednicom' - uzimaju sebi za pravo nanositi takvu nepravdu Hrvatima jer to zadovoljava njihove interese, a koje su oni sami postavili za to podrucje i koji se nisu promijenili u posljednjih najmanje stotinu godina.
Zbog tih 'visih' interesa 'medunarodna zajednica', sada vec vise-manje otvoreno, daje do znanja da ce za 'zlocinacki pothvat' iskakanja iz njihova balkanskoga kaveza i za Tudmanov neposluh, kojim se hrvatski narod izborio za vlastitu slobodu i neovisnost, Hrvatska u Haagu morati biti kaznjena.
Interesi mentora ovog tkz. Haaskog suda, koji su ujedno bili mentori bivsih Jugoslavija, odreduju, dakle, smjernice i okvir unutar kojih ce se odvijati 'haaska pravda' i buduci politicki procesi na podrucju 'Zapadnog Balkana'
Ponovnim uvlacenjem Hrvatske u 'novu' zapadnobalkansku zajednicu zeli se postici da 'medunarodna zajednica' nakon sloma diktatorskog beogradskog rezima ne izgubi nadzor nad politickim procesima i potencijalo golemim izvorima bogatstva u Hrvatskoj.
Buduci da je pobjedom u Domovinskom ratu i postignucem vlastite slobode Hrvatska, sa cvrstim Tudmanom na celu, prvi put zadobila vaznu neovisnu ulogu na regionalnom planu i postala velikom smetnjom novim balkanskim asocijacijama, trebalo ju je poslije njegove smrti svakako 'omeksati'.
Otada, Hrvatska se sustavno Haagom kriminalizira, Mesicem 'detudmanizira', ponovo trpi 'antifasisticki' preodgoj i programirano vraca u stari kavez 'nove' balkanske zajednice s vise imena, koji se prije jednostavno zvao - Jugoslavija.
Nakon oslobodenja okupiranih dijelova Hrvatske u 'Oluji' i konacne pobjede u nametnutom Domovinskom ratu, 'medunarodna zajednica' kao pricuvnu varijantu osnovala je Haaski sud kako bi izjednacila krivicu agresora i zrtve i time jos jednom disciplinirala neposlusne Hrvate.
Haaskom sudu je dan mandat da vojnoredarstvenu akciju 'Oluja', kojom su oslobodeni okupirani dijelovi Hrvatske, proglasi 'zlocinackim pothvatom' - kao i gotovo cijeli tadasnji vojni i politicki vrh Hrvatske, a koji je uspjesno obranio i oslobodio Hrvatsku od velikosrpskog terorizma i agresije - dakle, da sve to proglasi ratnim zlocincima ili osumnjicenicima za sudjelovanje u 'zlocinackom pothvatu', a sto je u Hrvatskoj izazvalo pravi sok jer se ocekivalo da ce Haaski sud procesuirati i osuditi stvarne i genocidne velikosrpske zlocince, na celu sa Slobodanom Milosevicem, a ne podizati monstruozne i skandalozne optuznice protiv cijeloga vojnoga i politickoga vrha Hrvatske koji je svojom pobjedom u nametnutom ratu, sprijecio njihove daljnje zlocine.
No, uz podizanje prvih optuznica na hrvatskoj strani za nesumnjivo stvarne, ali - u usporedbi sa zlocinima i razmjerima velikosrpskog nasilja u agresiji na Hrvatsku - prilicno minorne zlocine hrvatskih branitelja, s vremenom se sve vise uocavalo da nove, i sve teze, optuznice idu prema samom vojnom i politickom vrhu Hrvatske, te da se po uzoru na optuznice protiv velikosrpskih genocidnih zlocinaca i agresora ide na izjednacavanje krivice i stvaranje pretpostavki za ostvarenje nekih drugih politickih ciljeva.
Samo po sebi, to nije u skladu s funkcijom (ulogom) Medunarodnoga kaznenoga suda za ratne zlocine pocinjene na tlu bivse Jugoslavije. Tako, primjerice, okvir koji odreduje kvalifikaciju i odgovornost za 'zajednicki zlocinacki pothvat' u 'Oluji' toliko je sirok i rastezljiv da prakticki obuhvaca sve i svakoga u Hrvatskoj vojsci i u politici onog vremena. Toliko je "autoritativan' da je prakticki imun na bilo kakvu obranu i zastitu selektivno optuzenih (hrvatskih) branitelja i osloboditelja. Haaski optuzenik u vojnom i politickom vrhu Hrvatske mogao je, dakle, postati svatko koga su elitni mentori Haaskog suda zbog ostvarenja svojih 'novih' balkanskih ciljeva zeljeli optuziti.
Takvu politiku 'medunarodne zajednice' i tkz. Haaskog suda u potpunosti ili djelomicno prihvatili su i podrzali, nakon Tudmanove smrti na vlast u Hrvatskoj dovedeni, mekani i sluganstvu odani bivsi politicari.
Na taj nacin Haaski sud je sirio i dobio neizmjernu moc da izvana i iznutra kriminalizira pravedan i neizbjezan Domovinski rat, dajuci na kraju Beogradu i 'velikosrbima' mogucnost da, na temelju planirane osude generala Gotovine, a putem njega, i hrvatske drzave - za 'zlocinacki pothvat', Pa govore o napadu na 'regiju Krajina' (!?), ponovo dovode u pitanje i potkopavaju teritorijalni integritet i suverenitet Republike Hrvatske, itd., sto jasno potvrduje namjere Haaskoga suda da teritorijalnim ucjenama zadrzi Hrvatsku u nekoj vrsti 'nove' jugoslavenske zajednice.
Gotovininom optuznicom poruka mentora Haaskoga suda hrvatskom narodu je jasna - ne bjezite iz nove zapadnobalkanske tamnice ili ce vas pred medunarodnim sudovima ponovo sustici ''srpske krajine''. Prihvatite nas scenarij ili cete u protivnom platiti visoku cijenu...
Na temelju svojega ekskluzivnog prava da uz osudu zlocina i zlocinaca moze mijenjati i karakter hrvatske osloboditeljske vojnoredarstvene akcije ''Oluja'' Haaski sud je duzan 'svojom' interpretacijom tog dogadaja i njegovom osudom zadovoljiti svoje mentore.
I prema tome, optuziti i osuditi generala Gotovinu, iako je on nevin.
Stoga se upucenom promatracu svako dokazivanje istine o Domovinskom ratu, osloboditeljskom karakteru 'Oluje' i nevinosti vec unaprijed zrtvovanog generala Gotovine pred Haaskim sudom cini suvisnim pa cak pomalo i smijesnim: sve te price o toboznjem 'pravednom sudenju generalu Gotovini' puke su tlapnje i teatralni cirkus namijenjen mazanju ociju zbunjenom i naivnom narodu.
Ekskluzivnost prava na prekrajanje hrvatske povijesti po mjeri svojih interesa, na primjeru 'Oluje', tzv. 'medunarodna zajednica' putem tzv. glavne haaske tuziteljice, ponovo pokazuje svoje staro i ruzno lice.
Glavnu haasku tuziteljicu nista ne smije odvratiti od zadana cilja. Jedino sto joj kritike pojedinih 'doasadnih i nerazumnih' hrvatskih novinara, 'nacionalista' i 'desnicara' idu na zivce, pa se stoga, prijeteci obrusava na one Hrvate koji odbijaju prihvatiti nepravednu osudu Hrvatske u Haagu i njeno ponovno balkansko davljenje...
Jos prije pocetka rata i neizbjeznog raspada bivse Jugoslavije, njeni 'medunarodni' osnivaci i sponzori odlucili su da ce u post-jugoslavenskom vremenu djelovati na ogranicenju suverenosti drzava nastalim njenim raspadom, s izuzetkom Slovenije.
Svim drugima, diplomatskim kanalima, dano je na znanje da se Jugoslavija u ovom ili onom obliku i pod bilo kojim drugim imenom (uz obvezno davljenje Hrvatske ) mora odrzati.
Tako je vec 1993. pri ministarstvu vanjskih poslova Velike Britanije u Londonu, a malo kasnije i u Bruxellessu, osnovan odjel za ''Zapadni Balkan'', koji na oku drzi poglavito Hrvatsku kao kljucnu zemlju za uzdrzavanje i stabilizaciju tog prostora.
Stoga, odbjeglu Hrvatsku treba ponovo pokoriti, ovaj put Haagom, 'detudmanizacijom' i 'balkanizacijom', kako bi se duh optimizma i nade u bolji zivot u vlastitoj slobodnoj drzavi rasprsio kao nesto sto nema nikakvu vrijednost.
Kada jedna drzava padne na koljena, onako kako je pred svojom jugokomunistickom prosloscu i Haaskim sudom pala Hrvatska, tesko ju je ponovo postaviti na vlastite noge.
Ako se hrvatski narod u domovini zeli ozbiljno i kvalitetno baviti tim pitanjima, onda na vlast mora izabrati sposobne i prosloscu neopterecene politicare.
Izmanipulirana, samozadovolja, popustljiva i sebi okrenuta trenutna hrvatska politicka elita nije u stanju tom problemu pristupiti racionalno i logicno.....