Sve je to katastrofa, ali zasto...
Pise: Dr. Boris SKVORC
(iz Splita)
Foto - ''Katastrofa! Sve je to katastrofa'', kaze jedna djevojka drugoj za stolom u jednom splitskom kaficu. Cure valjda razgovaraju o stanju u hrvatskom turizmu, o vremenu, nuklearnim eksplozijama i ekspanzijama, atomskim sklonistima, francuskim turistima, premlacivanju novinara i nastavnika, seksu u gradu i na selu, padu na zadnjem ispitu, ceskim pastetama, promasajima bolonjske deklaracije, Severininim madonama, zenidbi, Medugorju i Prigorju....
Covjece, sve je to katastrofa. Katastrofa!', kaze jedna djevojka drugoj za stolom preko puta prenoseci tu konvenciju kao buzzword hrvatskih dvije tisuce i osmih. Ova se slozi kimanjem glave jer to se, naravno, podrazumijeva.
Razgovaraju cure valjda o stanju u hrvatskom turizmu, o vremenu, nuklearnim eksplozijama i ekspanzijama, atomskim sklonistima, francuskim turistima, premlacivanju novinara i nastavnika, seksu u gradu i na selu, padu na zadnjem ispitu, ceskim pastetama, promasajima bolonjske deklaracije, Severininim madonama, zenidbi, Medugorju i Prigorju.
'Katastrofa', odgovara nakon duzeg i pomnijeg razmisljanja o zadanim problemima druga cura, oprezno, izmedu dva dima koja lagano otpuhuje u prostor zatvorene kaficke terase. Uglavnom, djevojke su jednoglasne u osudi situacije, a i sire.
________________________________________________
Jutarnje novine potpuno potvrduju njihovu dijagnozu: izguzvane su i zamascene od znojnih i masnih prstiju koji su ih listali prije mene. A dan je prekrasan!
Dodiruju nas sunce, oplahuje more, a zrakom se siri miris ljeta, kreme za sunce i nagovjestaj da bi se moglo zaboraviti sve te katastrofe. Jer ovo je zemlja turizma, radosti i opustenosti. Zemlja u koju se ljudi dolaze odmoriti, proveseliti i zaboraviti ograde i obaveze koje im se kod kuce u domovinama raznim namecu. A mi smo tu da im to omogucimo, od toga i za to zivimo.
Jer turizam nije katastrofa, kazu novine.
Ove smo godine do sad dobili sedamnaest posto vise turista nego lani. I ostvarili visak nocenja u predsezoni. Pa ce sve biti odlicno, unatoc nepredvidenim medunarodnim turistickim incidentima s cesima, Francuzima i Vatikanom. Sto nas je kao naciju narocito razocaralo jer sad vidimo da problema moze biti i s dobrim i s losim turistima, kao i s raznovrsnim potencijalima turisticke ideologije i njezine pragmaticne ponude kao takve.
Turiste naime u osnovi dijelimo na lose, dobre i vjerske. Losi su turisti oni koji sa sobom nose hranu i pice, drze se plaze i vlastite konzerve te se dan za danom pokusavaju prosvercati u kojekakve muzeje bez placanja ulaznice. Ono s hranom smo im probali zabraniti, pa je ispalo kako je ispalo. A dobri su oni koji kod nas kupuju cak i prezervative, omogucujuci nam da zaradimo nasih dvadeset i dva posto na njihovom sigurnom seksu, ma koliko se to nasoj crkvi kao takvoj ne svida previse (ali proracun je proracun, ma kako se punio).
________________________________________________
Ti takozvani losi turisti godinama su legalno u svojim prtljaznicima nosili salame i pastete, krumpire i sokove, limenke piva i djecje pelene.
Njih su nasi lokalni iznajmljivaci soba na crno, oni mracni barbe i u crno obucene bakice koji na autobusnim kolodvorima i trajektnim lukama ispod glasa podvikuju 'sobe', 'cimer', nazivali losim potrosacima. To je uglavnom bilo zato jer od njih u obliku popratnih turistickih sadrzaja nisu kupovali maslinovo ulje sumnjiva podrijetla u plasticnim bocama od litre i pol po cijeni od nekih sto pedeset kuna, ili su rezolutno odbijali (nakon prve besplatno ponudene i probane case) piti i kupiti 'domace' vino (cesto gusce od ulja) iz istih takvih boca s krpicom uguranom preko grlica plasticnjaka. Nisu nasjedali ni na nase fine uvozne zamrznute lignje s gradela.
Kakvi potrosaci! Zato nam iz higijensko-zdravstvenih razloga nije bilo druge nego zabraniti tu prljavu rabotu uvoza pokvarljive robe u zemlju! Nasa je hrvatska vlast postupila hrabro i rezolutno, gotovo kao u vremena najzescih proglasavanja zerpa: stvorit cemo sigurnu zonu, iskljuciti mogucnost zaraze i trovanja pojedinaca i naroda u cjelini.
Bilo bi to nesto kao higijenska granica izmedu Queenslanda i Novog Juznog Walesa u Australiji. Ne mozes tamo iz zemlje u zemlju prenositi voce, mlijecne preradevine ili kakvo otvoreno pice! Nego lijepo sve u posebno za to pripremljene kontejnere imas baciti, ili pojesti u parkicu posebno u tu svrhu uredenom prije granice. A da si presao granicu znas samo po tabli koja zabranjuje prenosenje hrane. I nitko te ne kontrolira. Pa mozes svercat sto god hoces, naravno ako dolazis iz krajeva gdje u dlanovima svrbe sto geni a sto tradicija.
Kod nas se to rjesava kulturnije, u okviru struktura, po striktnijim propisima. Lijepo zaustavis kakvog ceha ili cehinju na granici, pocnes kopati po njihovim privatnim stvarima i procijenis od oka sto se moze a sto ne moze unijeti u zemlju. Tako je neki dan super logicna bila atraktivna televizijska scena u kojoj dvojica hrvatskih carinika kopaju po glanc novom metalik mercedesu terencu ceske registracije i traze skriveni parizer i jogurte.
Kao, rijec je o tipicnom sverceru mesnih dorucaka i plzenskog piva u kolicinama vecim no sto su one dostatne za osobnu uporabu. Valjda se tako dolazi do sto tisuca eura skupih mercedesa. Ako uokolo sa sobom nosis i svercas suhu hranu.
Nije proslo puno a zapoceo je pravi verbalni rat izmedu Ceske i Hrvatske. Tako su ga barem predstavile hrvatske novine.
Cesi nas bojkotiraju! Svoje ce salame radije nositi u Spanjolsku i Portugal, valjda. Pa ce tamo sjediti na klupama i rezati parizer i kruh star deset dana, doprinoseci portugalskoj sivoj ekonomiji i noceci kod ondasnjih barbica i bakica sa autobusnih kolodvora. A onda je pala odluka: suspendirat cemo propis o zabrani uvoza hrane za zemlje Europske zajednice. Tako su Cesi, Slovaci, Bugari i Slovenci odahnuli. Ustedjet ce koju kunu, pokupovati mercedese i uzivati u svojoj domacoj klopi koja, navodno, bez frizidera moze prezivjeti i do cetrdeset osam sati.
Za razliku od Bosanaca i Srba koji ce biti prisiljeni kusati nas jogurt i moslavacku salamu, pravo iz tajkunskih frizidera na cemu ce najvise profitirati hrvatski narod.
________________________________________________
'Katastrofa!', nadovezuje se gospodicna za stolom preko puta na moju misao. I ona gleda novine. Razmislja o ozbiljnim temama. 'Seks i grad', na primjer. Kako je tko dosao obucen na premijeru od hrvatskih celebrities. Zivot je tako pun sadrzaja! Evo, na primjer, francuski turisti. Oni su dobri potrosaci. Oni sa sobom ne nose hranu, a znaju iznajmiti i kakvu lokalnu jahtu. Demolirati par luckih gradica, ostaviti za sobom hrpe smeca, seksati se po crkvama i urinirati po nacionalnim parkovima i raznim sakralnim objektima.
Pri tom im nitko ne moze zamjeriti da nisu dobri potrosaci. Pa im zato vjerojatno nitko ne prekopava po jahtama i dzepovima. Jer bi se tamo moglo naci kojecega drugoga do li konzervi pastete. Pa bi, ne daj Boze, izbio i kakav medunarodni incidentic. A to nam na pragu turisticke sezone (koja je u svom predsezonskom dijelu tako dobro krenula) doista nije potrebno.
Zato su lokalni otocani ponasanjem francuskih visokoobrazovanih i visokoraskalasenih gostiju bili zgranuti.
U jednim novinama pise da su zgranuti bili toliko da su od zatecenosti videnim policiju jednostavno-zaboravili pozvati. Sto uopce nije losa furka i pruza dobar primjer djeci i mladezi.
________________________________________________
Na to me upozorava kolega iz srednje skole koji je upravo zasjeo na stolicu do moje i narucio dvostruku kavu s pelinkovcem, pravo jutarnje osvjezenje.
'To ti je kao kad izmlatis profesora u skoli. Javnost bude toliko zgranuta da novine drugi dan napisu "Potukli se profesor i ucenici".
Skandal je srz stvari. Sto goru stvar napravis, to manje je sanse da ce se netko na tebe obrusiti, istjerati te iz skole, zemlje, planete. Jer sigurno netko stoji iza tebe.
Katastrofa!', zakljucuje u suglasju s ostalima u kaficu ustraseni srednjoskolski profesor.
________________________________________________
A pred katastrofom je i vjerski turizam. Nakon godina uspjesnog poslovanja, pristojne zarade i zamjetnog napretka regije, izgleda da su neki u Vatikanu ipak skuzili da oko prijestolnice hrvatskog katolickog turizma ne stoji onako tvrdi i cvrsti autoritet kakvim se on obicno predstavljao.
Da se ne radi o Bozjim nego o vrazjim poslovima, dosjetio se jedan vatikanski kardinal. Valjda se istom cini da bi se lova dobivena od Gospina ukazanja trebala vise-manje dijeliti gladnima i ponizenima, bolesnima i ugrozenima. I da nekako ne stima da sve ostaje u regiji i okrece se u lokalnoj zajednici. Ukratko, mocni i ugledni vatikanski kardinal podrzava stav naseg kafica u slucaju vjerskog turizma. U jednoj rijeci ono sto je rekao moglo bi se sazeti ovako: Katastrofa!
'I sto cemo sad', pitam mojega kolegu, srednjoskolskog profesora.
Petak je, zadnji dan prije vikenda. Nema se sto, zivot tezak, bez sadrzaja.
'Katastrofa', kaze on gledajuci neke slovenske turiste kako pokusavaju parkirati na plocniku izmedu dva nepropisno parkirana auta, kao da smo nekakvi zemljaci.
A kad bolje razmislim, stvarno nam je tesko! cesi nas mrze zbog jogurta i pastete, Francuzi nam pisaju i sto sve vec ne po crkvicama i nacionalnim parkovima, a Vatikan nam pokusava kompromitirati najprofitabilniji izum katolickog nam dijela zapadne Hercegovine.
'Katastrofa!', evo i ja kazem premda sam alergican na tip svjetonazora koji ovakvu rijec moze uzeti kao postapalicu.
I sto nam sad preostaje?
Okrenuti se sebi i tradicionalnim vrijednostima koje prenosimo s koljena na koljeno. Jedino sto danas umjesto kraj puta otkinutih i dobro zasiljenih hrastovih i javorovih grana zbog utjecaja medija, stranih sila i izvitoperenih vrijednosti trulog kapitalizma koristimo bejzbol palice.
________________________________________________
Eto, to ti je globalizacija. Njezin je utjecaj neizbjezan.
Zakljucivsi tako vidjesmo da je proslo podne: vrijeme za prvo pivo.
Pa u ime nekakvog zakljucka narucismo dva Uvozna. Kao prvo, dvostruko je skuplje pa se ljepse vidi na stolu, a osim toga nasi su skroz poludjeli s tim vatrenim temama na etiketama.
Katastrofa, kazem i zavjerenicki pogledam one dvije djevojke za susjednim stolom.