Takvu namjestenu igru i politiku zemalja mentora Haaskog suda, u cjelini ili djelomicno, nazalost su prihvatili i podrzali svi trenutno vodeci hrvatski politicari...

Foto generali - Iz Haaga je stigla vijest da ce sudenje hrvatskim generalima Gotovini (lijevo), Cermaku (srednji) i Markacu (desno) poceti iduci tjedan, 11. ozujka. Bit ce to, u povijesti prvo, sudenje generalima pobjednicke vojska...

Pise: Zeljko DOGAN

Napokon je iz Haaga stigla vijest da ce sudenje hrvatskim generalima Gotovini, Markacu i Cermaku poceti iduci tjedan, 11. ozujka. Bit ce to, u povijesti prvo, sudenje generalima pobjednicke vojske koji su u nametnutom i neravnopravnom ratu, na svom tlu, uspjeli casno obraniti svoju zemlju od krajnje brutalne agresije i okupacije.

Buduci da je sav taj, dugo pripremani, multimedijski show u Haagu prvenstveno namijenjen politickim balavcima (kakvima ''medunarodna zajednica'' i Savo Strbac smatraju hrvatske politicare i narod opcenito i na toj razini igraju svoje igre s njima) bilo je potrebito izvrsiti i zavrsne pripreme za pocetak i kraj predstave na medijskoj pozornici Hrvatske.

U tu svrhu u Zagrebu je u srijedu 5. ozujka, odrzan susret glasnogovornika haaskih tuzitelja i haaskih sudaca (bez glasnogovornika branitelja!) s predstavnicima hrvatskih medija.

Tom je prigodom cak, takvim zajednickim nastupom glasnogovornika haaskih tuzitelja i sudaca izvrsen do sada neviden presedan krsenja temeljnih principa anglosaksonskog prava, na osnovu kojih, navodno, operira ovaj ''medunarodni'' sud.

Naime, temeljno nacelo anglosaksonskog pravnog sustava nalaze da se tuzitelji i branitelji moraju drzati striktno odvojeno od sudaca. Cinjenica da su Zagrebu nastupili zajednicki predstavnici tuzitelja i sudaca zorno pokazuje koliko tkz. haaski sud drzi do postovanja vladavine prava, hrvatske drzave i obrane optuzenih hrvatskih generala.

To samo po sebi govori da se tu nije radilo ni o cemu drugome nego o dodatnom pritisku na hrvatske medije da, za vrijeme trajanja sudskog procesa nastave jos vise blatiti Domovinski rat, pokojnog predsjednika Tudmana, hrvatske branitelje i optuzene generale, posebice Gotovinu, i time pripreme hrvatski narod da na kraju (ne)vjesto izrezirane haaske predstave slegne ramenima te rezignirano prihvati teske kazne i posljedice s kojima ce, osudom hrvatskih generala, biti suocen.

I usput da podsjete i upozore hrvatske novinare kako su se proveli oni (Josip Jovic, Domagoj Margetic..., i drugi) koji nisu podrzali politicku strategiju i diktat tkz. haaskog suda hrvatskim medijima.

No, prije nego sto ova montirana sudska predstava uopce pocne i prije nego sto se o ''Oluji'' Gotovini i tkz. haaskom sudu napise i jedna rijec, barem nama koji zivimo u zemlji anglosaksonskog pravnog sustava (ali i vecini sudaca koji dolaze iz zemalja Commonwealtha) s pravne tocke gledista, jedna nepobitna cinjenica morala bi biti kristalno jasna.

U ratovima na podrucju bivse Jugoslavije 1991-95 imali smo jednu zemlju koja je bila agresor - Srbiju - i dvije zemlje koje su bile zrtve njene agresije - Hrvatsku i BiH. Kasnije je to bilo jos i Kosovo.

Ako se dakle zna da su rat planirali, zapoceli i vodili velikosrbi na teritoriju Hrvatske i BiH i to za okupaciju teritorija Hrvatske i BiH - s pravne tocke gledista stvar je apsolutno jasna. Pa sto je tu onda uopce nejasno i u cemu je problem?

Problem je u tome sto su se pokretanju vojnoredarstvene akcije ''Oluja'', kojom su okoncani doista grozni velikosrpski zlocini u Hrvatskoj i okupacija 1/3 hrvatskog teritorija, zestoko opirali oni mocni krugovi zemalja clanica Vijeca sigurnosti koje su u prvi mah dali Milosevicu zeleno svjetlo i presutnu podrsku za agresiju na Hrvatsku, videci u tome cin spasavanja Jugoslavije.

''Oluja'' je bila neoprostiv Tudmanov izazov moci i ''ugledu'' onih ''medunarodnih'' krugova iz sjene, osnivaca i sponzora bivsih Jugoslavija, koji su bijesni, sto je konacnu pobjedu neplanirano izvojevala ''pogresna'' strana, poceli tada planirati kako kazniti neposlusnog Tudmana i novonastalu drzavu koja ne slijedi njihove planove za to podrucje.

U tu svrhu pokrenuli su osnivanje tkz. Haaskog suda i dale mu mandat da tu ''pogresku'' ispravi, a vojno-politicki vrh Hrvatske koji se drznuo ponistiti zacrtane granice (Heinemmanov atlas, London 1992) zbog toga ''zlocinackog pothvata'' - kazni.     

Kada to ne bi bilo tako i kada bi (kako to stalno voli isticati, obmanjujuci vlastiti narod, hrvatski predsjednik Stipe Mesic) tkz. haaski sud sudio pojedincima za njihovu individualnu odgovornost, onda se na sudenju generalu Gotovini uopce ne bi spominjao, a kamoli bio centralna tocka optuznice nekakav fantomski ''udruzeni zlocinacki pothvat''.

Raspravljalo bi se tek jedno jedino konkretno pitanje: je li general Gotovina po zapovijednoj odgovornosti u ''Oluji'' postupao u skladu sa Zenevskom konvencijom o pravilima ponasanja u ratu ili nije?

Ako se pak - na sto optuznica nedvojbeno ukazuje - sudi Hrvatskoj drzavi, onda su haaski tuzitelji u procesu Gotovini duzni nedvojbeno odgovoriti tek na jedno jedino konkretno pitanje: Je li teritorij koji su privremeno, uz pomoc Miloseviceve JNA i paravojnih postrojbi iz Srbije, bili okupirali velikosrpski teroristi - dakle. je li to suvereni teritorij Republike Hrvatske ili je to ''teritorij Krajine", "nastanjen srpskim stanovnistvom'', kako se navodi u optuznici?''

Sudeci po tekstu optuznice i dosadasnjem ponasanju tuzitelja tkz. Haaskog suda jasnog odgovora na bilo koje od ova dva pitanja nece biti vec ce se na kraju Gotovininom presudom namjerno ostaviti siva zona otvorena za pravnu interpretaciju i manipulaciju na stetu Hrvatske. Dakle sve rasprave kao i dokazi obrane o Gotovininoj nekrivici bit ce dakle potpuno nevazni jer sve ukazaje da je rijec o montiranom procesu ciji je cilj osuda hrvatske drzave, a njegovo sudenje samo farsa i pokrice za postignuce tog cilja.

Izgleda da je sve spremno za zavrsno teatralno mazanje ociju neupucenom puku buduci da su tuzitelji takozvanog Haaskog tribunala do sada, ne jednom, jasno dali do znanja da je general Gotovina vec unaprijed proglasen krivim - i osuden.

Takvu namjestenu igru i politiku zemalja mentora Haaskog suda, u cjelini ili djelomicno, nazalost su prihvatili i podrzali svi trenutno vodeci hrvatski politicari.

Umjesto da kao predstavnici jedne slobodne i dostojanstvene drzave svom svojom politickom i diplomatskom snagom odbacuju lazne optuzbe i tendenciozna nastojanja tkz. Haaskog suda da se legitimna vojnoredarstvena akcija oslobadanja okupiranih hrvatskih krajeva proglasi i osudi kao ''zlocinacki pothvat'' a cijeli vojnopoliticki vrh na celu s Tudmanom, koji je uspjesno obranio i oslobodio Hrvatsku od velikosrpskog terora i okupacije ratnim zlocincima - oni se ponasaju kao da to nema veze s njima.

Zar su oni jedini koji ne znaju da Hrvatska nije izvrsila ''zlocinacki pothvat etnickog ciscenja srpskog stanovnistva iz regije Krajina'' i da njihovo pristajanje na takvu montiranu optuznicu ponovo ohrabruje velikosrpske pretenzije na hrvatski teritorij i opet vodi u novu mrznju i rat?

Sluzbeni Zagreb bi upravo sada na to s lakocom mogao i morao upozoravati UN i medunarodnu zajednicu jer je Hrvatska trenutno nestalna clanica Vijeca sigurnosti.

No, za takvu politiku Hrvatska bi, uz odlucnost i jedinstvo politicke vlasti u Zagrebu trebala imati i kvalitetnu diplomatsku mrezu, od predstavnika u UN do veleposlanika drugim zemljama svijeta.

Cinjenica da Hrvatska vec vise od tri mjeseca nema svojega veleposlanika u SAD, vise od tri godine u Australiji i nesreden veleposlanicki mandat u jos petnaestak najutjecajnijih zemalja svijeta, pa to govori dovoljno o sposobnosti hrvatskih politicara na vlasti i njihovoj brizi za obranu hrvatskih interesa.

Zahvaljujuci njima i osudi hrvatske drzave na montiranom procesu generalu Gotovini pred tkz. Haaskim sudom, svi cemo mi i nasi buduci narastaji biti stigmatizirani kao sudionici ''udruzenog zlocinackog pothvata'' - i da apsurd bude veci, na kraju ce najveci zlocinci u agresivnom i genocidnom pokusaju stvaranja Velike Srbije ispasti Hrvati koji ce jedini u medunarodnom pravu ostati KOLEKTIVNO zapisani i osudeni zbog toga sto su se uspjeli osloboditi i obraniti od planirane okupacije