Jeste dobro?', pita me starija gospoda panicno. Nagnula se njezno nad mene, pruzila mi ruku. Dobro?! Kazem. Dobro sam. Upravo me zamalo pregazio neki manijak u crnom golfu. U desnoj mu ruci telefon mobilni, a u ljevici junackoj zapaljena cigareta. Prosao je solidnom brzinom preko prijelaza, smocio me gotovo do vrata, natjerao da u strahu za vlastiti zivot izgubim balans, srusio me u grabu, u prolasku dvaput potrubio, prilicno ljutito, i dignuo srednji prst u znak pozdrava.

Vjerojatno ste vec culi izreku da je istina prva zrtva u promidzbenom ratu. Upravo su takav rat protiv Crkve u Hrvata i hrvatske slobode ponovo poveli ishlapjeli veterani jugokomunisticke tiranije u Hrvatskoj.

Zalosno je doista vidjeti da se danas i ovdje, u zemlji slobode, Hrvati - koji su svoju slobodu mogli ostvariti jedino bijegom preko granice - jos uvijek napadaju kao "fasisti" te da se njihova djeca ocrnjuje "fasizmom"

Stojimo u nekom vjetrovitom prolazu usred takozvanog novijeg dijela Splita. Ispucali komadi betona po kojima hodamo odaju godine nebrige. Izmedu betonskih ploca krov se razrastao kao da smo negdje u kakvom napustenom selu Gorskog kotara iz kojeg su svi stanovnici prije cetrdesetak godina sprasili u kakvu Kanadu ili Argentinu.

Ah, kako su drage umornom hrvatskom uhu bile rijeci americkog predsjednika Busha izrecene u Zagrebu: ''Nase su dvije zemlje udaljene tisucama milja ali nas ujedinjuje duboka vjera u Boga i blagoslov slobode koju nam je dao. Danas, na ovom tlu uz Jadran, stojimo zajedno kao slobodni ljudi... Amerikanci se dive vasoj hrabrosti i ustrajnosti. Zaprijeti li vasoj zemlji ikakva opasnost, Amerika i NATO stajat ce uz vas i - NITKO VAM VISE NECE ODUZETI SLOBODU !''

U Hrvatskoj ima dosta novca, samo sto on nije pravilno rasporeden u zajednici'', citiran je na radiju neki dan u kronici dnevnoj jedan strani strucnjak koji je marljivo i znanstveno utemeljeno proucio nasu gospodarsku, politicku i drustvenu situaciju.

Koliko ce se jos puta Ivo Sanader i njegova vlada morati, pred vlastitim narodom i pred svijetom, blamirati voznjom na dva suprotna kolosjeka i u dva suprotna pravca istovremeno, dok ne shvate (ono sto im je vec odavno trebalo biti jasno) da su to samo jeftini trikovi i losi izgovori za pljacku hrvatskog bogatstva i odgodu prijema Hrvatske u EU dok se ne stabilizira ''regija''?

Nacija je jedna cudna tvorevina, neobican koncept. Apstraktno zajednistvo ljudi koji se nikad nisu sreli, a kojima je neobicno stalo jednima do drugih, kolektivno ludilo na nogometnim utakmicama, ljubav zudnja da se pomogne nepoznatom nekom, tamo negdje, gdje se 'nase' ugnjetava i proganja.

I onda, kako je u Rvackoj, lose, a?'. - 'Pa nije, nije bas tako lose' - kazem. - 'Gura se nekako, i osim toga...' Htio sam jos nesto pametnog izmisliti, nesto na sto bi se moglo nadovezati. PriËati o Splitskoj rivi ili kakvom novom shopping-centru, operi ili setnji po juznoj strani Marjana.

Neki Hrvati koji su navikli kritizirati dr. Franju Tudmana, nakon najnovijih dogadaja u balkanskom zaledu Hrvatske, moraju shvatiti i priznati da je on bio politicki vizionar i da politicki vizionari vide i predvidaju politicke dogadaje puno jasnije nego obicni smrtnici ili politicki patuljci.