RATNA KALVARIJA
- Nase prvo razdvajanje bilo je i najstrasnije - sa sjetom govori Stjepan, vitalni osamdesetogodisnjak, koji i danas nije zainteresiran za auto kao prometno sredstvo vec na sve svoje destinacije odlazi biciklom.
- Rat je donio strahove, kako za obitelj tako i za dom kojeg smo morali napustiti silom. Dotadasnji prijatelji, susjedi okrenuli su se protiv onog sto smo nekad zajedno dijelili. Odlazak u hangare Veleprometa, skladista u koja su nas cetnici naguravali, bio je znak da ste 'odabrani' za logore a izbjegli strasan kraj streljanjem na Ovcari. Zene i djeca odvojena su od muskaraca tako da moja zena odvedena je u logor u Sremskoj Mitrovici a ja u Nis gdje smo nakon mjesec dana razmjenom pusteni na slobodu. - sa gorcinom objasnjava Stjepan koji je nakon dugog vremena vratio se vidjeti hangar, dirljivu sliku odvajanja od svoje obitelji, velikog straha i upita dali ce ih ponovo vidjeti.
- Nije bilo lako... i danas kad odlazimo kuci u Vukovar, ponekad imam straha dali ce netko zakucati na nasa vrata. Stari dom bio je unisten i potpuno pokraden. Pronasli smo samo tek nekolicinu jusnih zlica. Nikakve uspomene, nikakav detalj nismo uspijeli sacuvati. Nakon logora zapoceo je nas izbjeglicki dio zivota u Kumrovcu gdje sam cesto znala vidjeti svjeze cvijece pored statue Tita. - nadovezuje se izuzetno simpaticna baka Marica, koja bi rodena 29. veljace, i slaveci ro�endane svake prestupne godine, danas brojila tek - 20 godina.
MELBOURNENOVI DOM
Kazu da je dom ondje gdje se osjecate kao kod kuce. Iako je kasnije drzava doprinijela u obnavljanju kuce obitelji Salaj, oni su 1995. godine bili primorani otici sa svoje rodne grude, nemogavsi se vratiti u svoj Vukovar. Sa svoje dvoje djece odlaze u Melbourne gdje su preostalo dvoje osnovali svoje obitelji, radeci u gradu koji sada dom je cijelokupnoj obitelji.
Kucu u Vukovaru pomalo obnavljaju i nadograduju svakoim posjetom domovini no nove navike i novi nacin zivota imaju u gradu gdje 'ne poznaju svoje susjede'.
- Zivot je borba i samo jaki uspiju opstati. Tako i mi. Protjerani dosli smo ovdje sretni sto smo ponovo svi na okupu a ostalome smo se polako prilagodili. - kazuje Stjepan koje se veoma brzo navikao voziti bicikl lijevom stranom i kojem je i dalje uzitak otici na pecanje.
- Zamislite da ovdje sjedi kakva starica na svom stolcu ispred kuce, kao kod nas, pomislili bi da je luda!!! - smije se gospoda Marica, koja iako nije savladala tecno engleski jezik, znala se snaci u svim prodavaonicama.
Danas, nakon sto je prilikom jednog posjeta Australiji svojoj djeci, Marica se tesko razboljela i bila operirana, Stjepan obavlja kupovine. Njezino zdravlje ponovo je prije tri godine narusio iznenadni mozdani udar nakon kojeg je pomalo izgubila sjecanje, snagu u nogama.
Ponovo teska vremena u kojima se dokazuje istinska snaga ljubavi i volje koju imaju ovo dvoje supruznika. Stjepan uporno 'tjera' svoju zenu na setnju po ulici pred kucom, na 'povratak' u kuhinju ne zbog Maricinih slasnih jela vec zbog njene pokretljivosti i ponovna vracanja snage u njeno iscrpljeno tijelo.
- Svaki put kad smo otisli kuci, povratak je donio neka nova sjecanja i njezina memorija oporavila se od udara. Mnogobrojni razgovori i druzenja kod kuce vratila su slike iz nasih zivota i sada ostaje samo da nakon redovita uzimanja lijekova, potrudimo se oko njezine tjelesne kondicije. Sretan sam sto sam jos uvijek dobra zdravlja tako da ipak mogu se brinuti o njoj - brizljivi suprug Stjepan govori o tome kako ipak najbolje on poznaje svoju zenu i jedino on uspijeva, iako pomocu ispisane liste lijekova koju je sam napravio, rehabilitirati.
RECEPT ZA DUGI BRAK
- Ne postoji recept za dugi brak - slazu se odmah Salajevi - Sto postoji? Postoji i potrebna je ljubav, razumijevanje i sloga. Bez toga nikada necete naci zajednicki jezik u zivotu gdje ne cvjetaju uvijek ruze. Danas mladez i bracni parovi ne pokazuju postivanje jedan prema drugome, nemaju razumijevanja i svoj brak ne mogu tako odrzati. - objasnjava nam Stjepan, pitajuci ga koja je tajna ovakog dugoodrzana braka u vremenu kada su rastave sve cesca pojava.
- Tajni nema. Gdje ima dima ima i vatre, dakle svade uvijek postoje no svade nisu znak da se ljudi nevole bas kao sto i tamo gdje nema svada nije znak da se ljudi vole. - zakljucuju Stjepan i Marica, sjedeci u dnevnom boravku pored krasnih slika koje on sa zanimanjem sakuplja, slika princeze Dijane koju ona obozava i sa divljenjem hvali, no i ispod ovjerene potvrde iz Vatikana na kojoj je 50.-tu obljetnicu braka potpisao Papa Ivan II.
Ove godine zid ce ukrasiti jos jedna, sezdeseta za koju se vrlo vrlo rijetki mogu pohvaliti.
Upravo zbog toga slavlje je neizbjezno i ma koliko Marica htjela skromnu proslavu, Stjepan ce svojoj mladoj pokloniti dijamant - dijamant ljubavi koju su zajednickim ulaganjem u nju uspijeli odrzati gotovo vjecnom.
Proslava je zakazana za 30-og ovog mjeseca gdje ce se okupiti 37 clanova njihove obitelji, svi potomci ovo dvoje uzoritih bracnih drugova, roditelja.
Ocekuje se i dolazak rodbine iz Hrvatske i veliko ushicenje predstavlja dolazak rodaka Mirka Kralja, svecenika iz Podravine a sada zupnika u Gracanima kojemu je velika zelja bila posjetiti Australiju a sada ce moci to uciniti iz jednog posebno specijalnog razloga, slavlja gdje ce biti sakupljena citava obitelj Salaj.
OBNOVA BRACNIH ZAVJETA
Dvorana u Katolickom centru Sunshine bit ce mjesto gdje ce se zacuti harmonika i slavonska pjesma, no prije toga supruznici ce otici na misu i obnoviti svoje bracne zavjete, bas kao onda kada su se 'jedno drugome obecali'.
Velecasni Mato Krizanac, ne samo da je krstio sve njihove unuke i praunuke, blagoslivljao dom, vec je i prijatelj kojeg rado spominju.
I dok se polako rastajemo, unukova supruga Sandra napominje kako 'deda rado zaplese' tako da ce imati priliku i na svojoj dijamantnoj svadbi.
Sandrina mala kcerkica Nicol sjeda kraj svoje prabake a mi napustamo topli dom Salaj, Stjepana i Maricu, kojima i ovom priliko zelimo cestitati sretnu godisnjicu i jos mnogo godina u kojima ce ih pratiti zdravlje, sreca i ljubav koju imaju i koju su sacuvali nakon svih nedaca koje su ih pratile.....