Daytonski ugovor je dokinuo Hrvate u BiH kao politicki narod....

Razgovarao: Mate BASIC

MELBOURNE - U posjetu Australiji i njezinoj hrvatskoj katolickoj zajednici je od 9. do 29. veljace boravio provincijal Franjevacke provincije Bosne Srebrene fra Mijo Dzolan, zajedno s ekonomom te provincije fra Zdravkom Dadicem. Tijekom svojega boravka, oni su posjetili hrvatske katolicke centre u Brisbaneu, Canberri i Wollongongu, u kojima djeluju franjevacki svecenici iz te provincije (fra Nikica Zlatunic, fra Ivo Kramar, fra Anto Simunovic, fra Drago Prgomet, fra Ivo Tadic i fra Andrej Matoc). Osim toga, oni su posjetili i hrvatske katolicke centre u Geelongu, Melbourneu i Sydneyu.

U svim ovim mjestima fra Mijo Dzolan i fra Zdravko Dadic susreli su se s mjesnim australskim biskupima, s australskim provincijalom fra Paulom Smithom, s hrvatskim svecenicima-misionarima, te s vjernicima hrvatskoga podrijetla, razgovarali o zivotu i djelovanju hrvatskih zajednica, slavili s pukom svete mise, a na posebnim puckim tribinama prikazali i polusatni DVD na engleskom i hrvatskom jeziku u kojemu je predstavljena Franjevacka provincija Bosna Srebrena.

Na tim tribinama, od kojih se posljednja velika dogodila u Hrvatskom drustvu Sydney u Punchbowlu u prosli petak uvecer, oni su razgovarali i s osobama iz kulturnoga, javnoga, politickoga i gospodarskoga zivota, a u srijedu 27. veljace fra Ivo Tadic iz Wollongonga i vlc. Mato Krizanac s Clifton Hilla u Melbourneu, uprilicili su i kratki posjet fra Mije Dzolana i fra Zdravka Dadica Urednistvu "Hrvatskoga vjesnika"...

U tom povodu zamolili smo za razgovor fra Miju Dzolana - po svim izvorima, jednoga od najomiljenijih franjevaca na tlu Bosne i Hercegovine - za razgovor (uz napomenu da je njegov vec dogovoreni posjet Australiji uslijedio neposredno nakon razbojnicke provale i napada na njega u samomu Franjevackom provincijalatu Sarajevu).

Naime, Franjevacki provincijalat Bosne Srebrene, odnosno fra Mijo Dzolan, oglasio se priopcenjem za javnost glede toga dogadaja koji je dobio znacajan odjek u medijima i u javnosti, a u tom priopcenju, desetak dana uoci njegova puta u Australiju, stajalo je:

"U ponedjeljak, 21. sijecnja 2008. oko 1,40 sati, dogodio se pokusaj oruzane pljacke nase kuce Provincijalata Bosne Srebrene u ulici Mustafe Busuladzica 6, Sarajevo. Dvojica naoruzanih u crno maskiranih razbojnika, s kapama s prorezom za oci i usta, pokusali su najprije provaliti ulazna vrata, no kako im to nije uspjelo, provalili su kroz prozor u Tajnistvu. Usli su u spavacu sobu oca provincijala fra Mije Dzolana i s naslonjenim pistoljem na Ëelo grubo ga probudili i trazili novac, blagajnu.

Srecom, sve je zavrsilo sretno: pljackasi su napustili kucu ili uvjereni da su neki veliki novac dosli traziti na pogresnom mjestu, ili im plan nije tekao kako su predvidali.

Cinili su sve da provincijala uplase prijetnjom da ce ga ubiti, ako im ne pokaze gdje je blagajna. Sva braca (fra Simo Grgic i fra Zdravko Dadic) i sestre (s. Zeljka Kopic i s. Branislava Sicaja) u kuci su prosli bez posljedica, premda vidno uznemireni i zaplaseni, osim sto je otac provincijal dobio udarac pistoljem u potkoljenicu. Rijec je o laksoj tjelesnoj ozljedi.

Pljackasi su na koncu napustili kucu istim putem kojim su i usli. Nista nisu otu�ili, ali su ostavili dosta tragova za kriminalisticku obradu.

Pozivajuci upomoc kroz prozor spavace sobe, provincijal je uspio alarmirati susjeda Mirzu Curevca, cija je majka Hanka pozvala policiju.

Specijalna policija se pojavila vrlo brzo, a uskoro i drugi sastavi policije Grada, Kantona i Federacije BiH, inspektori, strucnjaci za kriminalnu obradu, snimili su postojece tragove i materijalne dokaze.

Pozvali su Hitnu pomoc koja je provincijala odvezla u Klinicki bolnicki centar Kosevo, gdje je obavljeno rendgensko snimanje noge i ustanovljeno da nema loma.

Nakon analiziranja ovog nemilog dogadaja i razmisljanja o motivima pljacke drzimo vaznim priopciti vam sljedece:

Motiv provale u kucu Provincijalata je, prema nasem misljenju, prvenstveno pljacka novca. Iz rekonstruiranog dijaloga i ponasanja provalnika, ocigledno je da su ocekivali domoci se velike kolicine novca.

Buduci da u danasnjem kriminalnom miljeu, kao i uopce u nasem drustvu, vlada pogresna predodzba da mi raspolazemo s puno novca i da gotovinu cuvamo u svojim kucama, nasa kuca - kao sredisnja upravna kuca Provincije - postala je meta pljackasima.

Svi do sada poznati detalji ovog dogadaja ukazuju da upad u kucu Provincijalata nema karakter napada na Hrvate, katolike, fratre..., kao sto nije ciljan ni na osobu provincijala.

Sa zahvalnoscu mozemo potvrditi da su u ovom slucaju sve policijske instancije na razini grada, kantona i Federacija BiH promptno reagirale.

Takoder su nasi susjedi, te celni ljudi politike i Crkve, koji su za ovo saznali, izrazili svoju solidarnost i ponudili pomoc.

Takoder, hvala medijima koji ovaj dogadaj ne apsolviraju kao senzaciju vec pokazuju solidarnost i zaljenje sto se svi zajedno ne uspijevamo podici na razinu svih elementa sigurnosti i obeshrabrivanje svakog oblika kriminala uperenog protiv bilo cije sigurnosti, zivota i imovine.

Dogadaj je sam po sebi ruzan. Molim da se moje negativno iskustvo ne zlorabi u jos negativnije politicke i egzistencijalne poruke nikome, a osobito mom hrvatskom narodu u Sarajevu i diljem BiH. Hvala vam na suradnji, srdacan pozdrav: mir i dobro!", zapisao je u tom priopcenju za javnost fra Mijo Dzolan.

- I, oce Mijo, kako noga? Imate li kakvih fizickih posljedica ovoga napada, ili su one samo dusevne, a na sirem planu, mozda i drustvene (socijalne), a i politicke? Uostalom, jesu li pocinitelji pronadeni i uhiceni?

- Bilo bi naivno ocekivati da ovakvo iskustvo moze proci bez trauma: noga mi je jos uvijek nateknuta, nekoliko dana nisam mogao spavati...

Tesko se oteti ruznom osjecaju bespomocnosti. Nastojao sam, svjestan da ovaj

napad, kako god bio motiviran, nije tek napad na mene, vec na vaznu insitituciju, da se ovaj dogadaj ne koristi kao negativna poruka mom hrvatskom narodu u Sarajevu i diljem BiH.

Nista nama ne bi smjelo ogaditi zivot u zemlji BiH koja je i nasa.

Policijski istraga nema jos nikakvih rezultata. To nije dobro.

- Zapravo, ovaj pokusaj pljacke, i ovaj razbojnicki napad, mogli bi se - zar ne? - staviti i u siri kontekst napada na katolicku i na hrvatsku zajednicu u BiH, posebno u Sarajevu? Bili smo tako nedavno i svjedocima zlocina nad jednim katolickim ucenikom u Sarajevu, cije su posljedice rezultirale golemim ulicnim demonstracijama?

- Spomenute demonstracije nakon ubojstva Denisa Mrnjavca, ucenika Katolickoga skolskog centra u Sarajevu, govore da postoji nekoliko razina Sarajeva: - Sarajevo, hranjeno na radikalizmima svih vrsta, - Sarajevo utisano u brizi za goli zivot i uski interes i - na svu srecu - Sarajevo koje zeli europske standarde u ophodenju s ljudima i osiguranje zivota svih naroda pa i Hrvata u njemu.

To sto je ova treca razina jos uvijek nemocna, stavlja nas sve pred zadacu i borbu za nasa prava i opstanak u Sarajevu i cijeloj BiH.

- Polozaj Hrvata u Sarajevu nakon posljednjega rata bitno se pogorsao, a najocitiji je primjer toga (da ne nabrajamo druge primjere), recimo cinjenica da se sam broj Hrvata u tom gradu smanjio, ako se ne varam, negdje za dvije trecine? U tom smislu, izgleda da Franjevacki Provincijalat i sama Katolicka Crkva ostaju posljednjim cvrstim zastitnikom katolickih Hrvata u Sarajevu. Je li tomu doista tako?

- Da. Hrvati su tijekom rata i nakon rata izgubili mnoge pozicije u Sarajevu. Katolicka Crkva, pa tako i Franjevacka provincija Bosna Srebrena, vide ponovno svoje krscansko, civlizacijsko i politicko poslanje u ocuvanju katolickih institucija u Sarajevu. One bitno spadaju na duh i image grada Sarajeva i simbolicki govore o gradu Sarajevu kao gradu znacajne nazocnosti i doprinosu hrvatske kulture.

Problem nastaje onda kad institucije ostanu bez naroda kome one bitno pripadaju, za koga su postojale i komu su sluzile. Tada nastupa proces pretvaranja zivota u muzejske eksponate.

Kao i na mnogim mjestima u svijetu, moramo se nauciti zivjeti kao politicka, socioloska i religijska manjina.

Takav zivot nije bez dostojanstva, samo ako se uspijemo povezati i naci svoje mjesto u zivotu grada bez kompleksa manje vrijednosti i straha. Ne smijemo prestati traziti najvisu razinu postivanja prava Hrvata u Sarajevu.

Tu su, uostalom, najvaznije politicke, upravne, obrazovne i kulturne institucije na koje imamo pravo.

U svrhu ohrabrenja Hrvata da studiraju i zive u Sarajevu, Crkva otvara svoje obrazovne institucije i studentske domove.

- A kako je na razini cijele BiH?

- Sarajevo je ipak u fokusu svijeta i tu se ne moze dogoditi nista na sto bar mediji nece reagirati. U 'provinciji' se dogadaju mnogi pritisci za koje nitko ne cuje. Tesko je bilo gdje biti manjina u drzavi koja je u temelju nakaradno organizirana i koja s ovakvim ustrojem ne moze garantirati niti individualna niti kolektivna prava naroda, pri cemu su Hrvati u najgorem polozaju.

- Sto Vam se cini kao rjesenje, a sto kao izgledni rezultat?

- Svaki oblik demokratske drzave utemeljen na nacelu ravnopravnosti naroda i na postivanju covjekove osobne slobode i dostojanstva. Ne mislimo se pomiriti ni s jednim rjesnjem ispod ovog standarda. Nasa je krscanska duznost pozivati svoj narod da ustraje u ovakvim zahtjevima, kao i traziti u svjetskoj politici postene ljude koji ce nas u tome podrzati.

- Za vrijeme vjersko-duhovnih sluzbi i poslova, tijekom svojega boravka u Australiji, Vi ste promovirali i DVD na hrvatskom i engleskom jeziku o Franjevackoj provinciji Bosni Srebrenoj. Mozete li, za one nase citatelje koji Vasim propovjedima i tribinama nisu nazocili, ukratko kazati nesto o povijesti Franjevacke provincije Bosne Srebrene, o sadrzaju DVD-a, kao i o samomu trenutnom polozaju, kako Katolicke Crkve u BiH, tako i samih franjevaca, te o njihovoj buducnosti?

- Zahvalni smo svim hrvatskim svecenicima i klubovima u Wollongongu, Sydneyu, Melbourneu, Geelongu, Brisbaneu i Canberri koji su nam omogucili da se susretnemo s nasim ljudima, slavimo svete mise i govorimo ponajvise o perspektivi nasega naroda i Crkve u BiH.

U tu svrhu, premda jos u radnoj verziji, posluzio nam je kratki video-prikaz o povijesti Franjevacke provincije Bosne Srebrene, povijesti neponovljive povezanosti franjevaca sa zivotom, patnjama, nadama i pobjedama hrvatskog naroda.

Najsazetiju poruku ove prezentacije izrice misao Antuna Gustava Matosa, uzeta kao moto ovoga prikaza: "Nema naroda cija bi povijest i sudbina bila tako skopcana ma s kojom institucijom kao sto je povijest hrvatskog naroda kroz vise stoljeca s franjevackim redom. Slavonija, Dalmacija, a osobito Bosna i Hercegovina, to su zemlje u cijoj proslosti od cetiri do pet stoljeca nije moguce ni stranice napisati, a da se ne susretnes s franjevcima kao glavnim cimbenicima... Narodni ti pastiri ne bijahu oportunisti i licemjerni bogomoljci odbijeni od svog plemena, vec junaci i narodnjaci... Junaci, pjesnici, ucenjaci, rodoljubi..."

Ideja svih susreta bila je u ovoj povijesti prepoznati nacela i vrijednosti za nase danasnje djelovanje u ocuvanju dostojanstva i buducnosti hrvatskoga naroda u Hrvatskoj, a osobito u BiH, gdje smo ponovno u politicki nepravdnom i podredenom polozaju.

Opcepoznata cinjenica jest da je daytonski ustroj BiH u suprotnosti sa svim modelima funkcionalne i pravedne drzave. Taj model ce se morati mijenjati s politickom stabilizacijom citavog podrucja i priblizavanja BiH europskim integracijama.

Velika zadaca Crkve jest hrabriti hrvatski narod, ne samo da ceka, vec da kreativno sudjeluje u europizaciji BiH. Povijest nas uci da smo u toj zemlji dozivljvali renesansu kad se ona politicki i kratkim periodima otvarala duhu europske uljudbe.

Iz povijesti takoder zelimo izvuci bitan podatak da smo mi Hrvati, katolici, konfesionalno, kulturoloski, pa i nacionalno, u najdubljim slojevim BiH povijesti - kod kuce. Taj osjecaj pripadnosti Hrvata BiH vazno je osnaziti, kako bismo se, ponajprije, mi sami osjecali tu doma, i kako bismo odlucno odbacili svako uredenje ove drzave bez nas. Doduse, nacelno je ovo pitanje zagarantirano kao priznanje da smo u BiH konstitutivan narod, no u provedbi toga nacela treba jos puno rada i radikalnih promjena same strukture drzave. Zato je obveza i cast na tome danas raditi, boriti se na politickom, moralnom, gospodarskom, kulturnom i znanstvenom planu.

Tu Crkva ponovno ima povijesnu ulogu ohrabrenja, okupljanja i ukazivanja na nadu koja ne postiduje. Crkva i narod su neunistivi kad ocuvaju moralnu vertikalu pojedinca i obitelji, te kad navjescuje spasenje covjeka i ljepotu sudjelovanja u pobjedi pravde, istine i covjekoljublja.

- Nije to popularno pitanje, no cini se kako ga ipak moramo postaviti zbog same specificnosti BiH kao drzave: naime, kako Vama izgleda buduci politicki polozaj Hrvata u BiH, u svjetlu djelujucega Daytonskoga sporazuma, u svjetlu federacijskih odnosa, u svjetlu secesionistickoga djelovanja Vlade Republike Srpske u BiH, u svjetlu nedavnoga proglasenja kosovske nezavisnosti, u svjetlu "euro-atlantskih integracija", u svjetlu hrvatskih teznji za ocuvanjem vlastita (pa i drzavnoga) identiteta u BiH?

- Hrvatski narod je u BiH nacelno konstitutivan. Ta cinjenica je povijesno i ustavno-pravno utemeljena. Nitko se ne usuduje to javno nijekati. Ipak je Daytonski ugovor zanemario tu cinjenicu i prakticno dokinuo Hrvate u BiH kao politcki narod. Mi se sada nalazimo izmedu secesionistickih tendencija tzv. Republike Srpske i unitaristicih tendencija bosnjacke politike. To sve vise postaje zacarni krug iz kojega se moze izici samo novom medunardnom konferencijom o BiH i uredenju te drzave prema nacelu konsocijacije, poput Svicarske, Belgije...

To znaci: na cinjenici da je BiH specificno susretiste cilivizacija, religija, kultura, i da su se na tom tlu formirala tri identiteta koje u duhu suvremene tolerancije treba priznati i prema toj cinjenici urediti drzavu za sve ravnopravnu i europsku.

Sve druge opcije su politicki bez perspektive, a eticki su one kako neki kazu - sminkanje kumira.

- Kazali ste, gotovo nakon samoga ulaska u prostorije "Hrvatskoga vjesnika", kako je "Australija prekrasna zemlja, samo sto u njoj ima previse Hrvata". Doista, ganula nas je ta domoljubna izjava iz koje zakljucujemo da je rijec i o Vasoj tuzi zbog sudbine tolikoga broja Hrvata koji su morali ili iz politickih ili iz ekonomskih razloga potraziti "bolji svijet na kraju svijeta". Mozete li nam nabrojiti gdje ste sve boravili, s kime se susreli, sto Vas je rastuzilo, a sto razveselilo, te konacno - kakav je Vas ukupni dojam o Hrvatima i njihovoj katolickoj zajednici u Australiji? I sto biste im porucili?

- Susret s nasim hrvatskim katolickim zajednicama bio je divan, emotivno nabijen i, nadam se, koristan. Zajedno sa fra Zdravkom Dadicem, ekonomom Provincije, obisao sam ponajprije bracu iz nase Provincije i zajednice koje oni kao svecenici vode u Australiji (Brisbane, Gold Cost, Canberra, Wollongong), zatim bracu Hrvatske franjevacke provincije sv. Cirila i Metoda Zagreb i zajednice koje oni vode u Sydneyu, zatim bracu svecenike nase Vrhbosanske nadbiskupije u Melbourneu, te u Geelongu. Susreli smo Sestre Klanjateljice Krvi Kristove u Sydneyu, upoznali njihov vrijedan rad.

Posjetili smo gotovo sve hrvatske klubove i centre, skole, staracke domove, susreli sve generacije hrvatskog iseljenistva. U Canberri smo posjetili Hrvatsko veleposlanstvo i veleposlanstvo BiH, u Sydneyu Hrvatski generalni konzulat.

Gostovali smo na skoro svim hrvatskim radio-postajama, novinskim kucama, susreli puno prijatelja, znanaca, rodbine, poslovnih uspjesnih ljudi na planu businessa, umjetnosti...

Razgovarali smo o zivotu Hrvata u Australiji s biskupima u Brisbaneu, Canberri i Wollongongu i dobili samo pohvale na racun nasih ljudi, kao bitnih za Crkvu i sveukupno drustvo u Australiji.

Makar to cudno zvucalo, najvise me dojmila ranjivost nasih ljudi u Australiji: premda vi ovdje zivite zahtjevan zivot u kulturi i svagdasnjim obvezama koje apsorbiraju kompletna covjeka, ostavili ste uvijek u dusi prostora za svoj zavicaj, bilo u Hrvatskoj, bilo u BiH.

Uvjeren sam da je to dobro, da vas to obogacuje i da cete ljepotu pripadnosti svojim zavicajima, i opcenito, hrvatskom narodu, znati na pedagoski uspjesan nacin prenijeti svojoj djeci, unucadima...

Mozda glede toga pitanja treba razmotriti neke nove oblike organiziranih odlazaka u zavicaj, kao i mogucnosti jace gospodarske i kulturne suradnje...

Treba pronaci nacin da se negativni efekti silnog raseljavanja Hrvata 'preokrenu u prednosti'.

Ovaj posjet vama, draga braco i sestre, uvjerila me da vi, kao cestiti ljudi ovdje u Australiji, zivite kao krscani svoju pripadnost svijetu slobode, pravde, civilizacije, ljubavi, i kao takvi, nikda necete biti nevazni za nas Hrvate u BiH i u Hrvatskoj. Stovise, u svijetu novih oblika komuniciranje i suradnja postat cete sve vazniji.

Na ovoj spoznaji iskreno sam vam svima zahvalan....