Hvala Bogu, don Ante Kutlesa i ja Australiji smo ostali zdravi

Razgovarao i snimio: Mate BASIC

MELBOURNE - Msgr. dr. Ratko Peric roden je 2. veljace 1944. u selu Tuk, zupa Rovisce, opcina Bjelovar u Hrvatskoj, Zagrebacka nadbiskupija.

Doktorirao teologiju 1971. na sveucilistu Urbaniana. Zareden za svecenika 29. lipnja 1969. u Prisoju, izabran za biskupa koadjutora 29. svibnja 1992., ustolicen kao rezidencijalni biskup 23. lipnja 1993. Mostarsko-Duvanjske biskupije - samo tako sturo pise na najpoznatijoj i najneautenticnijoj enciklopediji na svijetu Wikipediji o biskupu mostarsko-duvanjskomu i trebinjsko-mrkanskom, koji je od kraja listopada do druge polovice studenoga boravio u Australiji, zajedno s ravnateljem Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije BiH zaduzenim za inozemnu pastvu don Antom Kutlesom, sto je zacijelo bio jedan od stozernih dogadaja u hrvatskoj zajednici tijekom 1997. Dijeleci sakramente Svete Potvrde hrvatskoj djeci i djeci koja su pohadala vjeronauk u hrvatskim misijskim zupama, druzeci se s hrvatskim misionarskim svecenicima, razgovarajuci s hrvatskim narodom, susrecuci se s duznosnicima australskih vlasti, a posebno s dostojanstvenicima Katolicke crkve u Australiji, te promovirajuci drugo izdanje knjige pod naslovom "Kroz mnoge nam je nevolje"), sto je, uz pomoc svoje obitelji, organizirao Blago Peric iz Sydneya, don Ante Kutlesa i mons. Ratko Peric ostavili su tijekom svojega relativno kratkoga boravka dubok dojam medu Hrvatima u Australiji. U propovijedima i prigodnim obracanjima hrvatskom puku, dr. Peric je uglavnom govorio o trajnim duhovnim vrijednostima krscanstva i katolicanstva, dok je don Kutlesa nastojao govoriti o 'svjetovnijim aspektima', poput nuznosti obnavaljanja Bleiburskoga spomen-podrucja ili poput potrebe za izlaskom na izbore i savjesnoga opredjeljivanja za hrvatsko-katolicke vrijednosti na tim izborima. Drugo, dopunjeno izdanje Periceve knjige "Kroz mnoge nam je nevolje", u izdanju "Crkve na kamenu", u obujmu od gotovo 400 stranica, nosi podnaslovno pojasnjenje "Govori, razgovori, osvrti i pisma 1997.-2005", a koliko je preporuciva svakomu zainteresiranom citatelju medu Hrvatima u Australiji (i sire) razgovarali smo nakon njezine promocije u Melbourneu...

- Vlc. Ante Kutlesa i ja obisli smo od 26. listopada do 15. studenoga, 11 hrvatskih katolickih misija. Bili smo medu narodom, bili smo s hrvatskim katolickim dusobriznicima, obavili smo krizmu tamo gdje je ona bila pripremljena, dakle - boravili smo dosad u Wollongongu, Canberri, Brisbaneu, Hobartu, u Melbourneu u tri katolicka centra (Sunshine, Springvale, Clifton Hill), u Geelongu, pa u Sydneyu u tri katolicka centra (St. Johns' Park, Blacktown, Sumerhill), a sutra (petak 16. studenoga) putujemo za Adelaide, da bismo u nedjelju 18. studenoga bili u Perthu - ispovijedio nam je dr. Ratko Peric, biskup mostarsko-duvanjski i trebinjsko mrkanski u ljubazno pripustenom uredu Uprave Hrvatskoga doma u Footscrayu, neposredno nakon promocije njegove knjige "Kroz mnoge nam je nevolje" u tamosnjoj dvorani "Ante Gotovina".

- Osim podjele sakramenta Svete Potvrde, rijec je o pastoralnom pohodu, cija je namjera vidjeti nasu bracu svecenike, biskupijske i redovnicke koji djeluju medu Hrvatima na podrucju Australije - kaze dr. Peric.

- Vasa Biskupija obuhvaca relativno veliko podrucje, od Tomislavgrada pa do Dubrovackoga zaleda...

- Otprilike tako. Rijec je o dvije Biskupije na podrucju BiH: jedna se zove Mostarsko-duvanjska, koja se nalazi na desnoj strani Neretve, a druga se zove Trebinjsko-mrkanska i nalazi se s lijeve strane Neretve... Ljudi me cesto pitaju odakle naziv "mrkanska". Rijec je o tome da su katolicki biskupi stoljecima stolovali u Trebinju, da bi ipak bili protjerani 1251. godine...

- Tko ih je protjerao?

- Protjerali su ih Nemanjici, ali im nakon odlaska Nemanjica s tih prostora, Turci nisu dopustali povratak kojih 400 godina, u razdoblju od 1482. do 1888... Posljednji biskup koji je stolovao u trebinjskoj biskupiji zvao se Nikola Feric...

Dakle, nakon protjerivanja, Dubrovnik je Biskupiji dodijelio tri otocica. Jedan je otok Svetoga Marka, Markana ili Mrkana, od cega i dolazi naziv Mrkanska biskupija. Drugi je otok Svete Barbare ili Bobare, a treci je Sveti Petar ili Supetar. Uz to, Biskupija je dobila i poluotok Molunat. Svi oni do danas pripadaju Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji.

- Veliki dio te Biskupije nalazi se pod okupacijom, odnosno pod nadzorom tzv. Republike Srpske, pa se dakle, preklapa s Pravoslavnom Eparhijom...

- Sto se tice zapadne strane Neretve, odnosno Mostarsko-duvanjske biskupije, tamo nijedan dio ne potpada pod Republiku Srpsku, iako Trebinjsko-mrkanska biskupija vecim dijelom potpada pod srpski entitet. Tamo mi svejedno imamo 14 zupa, a sva naselja blizu Neretve jos uvijek su pod nadleznoscu tzv. Federacije BiH, a ne pod nadleznoscu tzv. Republike Stpske...

- Kako Katolicka crkva djeluje na podrucju pod srpskom upravom?

- Najnormalnije, jednako kao i na zapadnoj strani. Mi tamo imamo slobodu gradnje objekata, imamo zupnike, imamo vjernike, mise se redovito odrzavaju... Rekao bih da nam je dopustena i sloboda vjerovanja i sloboda djelovanja.

- Koliko godisnje krizmate mladih vjernika u Biskupiji?

- Do 2300 dusa.

- Koliko ste mladih krizmali u Australiji tijekom svojega boravka?

- U Wollongongu desetero, u Canberri desetero, u Brisbaneu 41, u Geelongu 49, u Summerhillu 19, u Blacktownu 29, na Clifton Hillu 29, u Sunshineu 28, u Springvaleu 27, a vidjet cemo za Adelaide i Perth jer u trenutku ovoga razgovora tek se spremam na put u te gradove.

- Jeste li zadovoljni time?

- Zadovoljan sam, prvo, jer smo bili zdravi tijekom cijeloga boravka. Osjecali smo se ugodno, iako su nas neprestano pratile vremenske i klimatske promjene, kisa, sunce, prostorne promjene... Tako�er, znao sam se iznenaditi i novim susretima, neke sam svecenike vidio po prvi put u zivotu...

- Moze li jedno 'privatno', 'lokalno' pitanje: jeste li zadovoljni ovdasnjim dusobriznicima, mislim u Melbourneu?

- Naravno. Rijec je o mojim studentima, o svecenicima koje doista dugo poznajem. Vlc. Mato Krizanac bio je moj student u Sarajevu, s vlc. Ivicom Zlatunicem bio sam zajedno na studiju u Rimu... Mi odlicno suradujemo, ne samo u ovoj prigodi, nego svaki put kad oni posjete domovinu, mi se uvijek vidimo...

- Spomenuli ste sada i profesuru na Bogosloviji u Sarajevu, pa boravak u Rimu... Kazite neupucenima nesto i o svojoj zanimljivoj biografiji...

- U najkracem: rodio sam se 2. veljace 1944. u Roviscu pokraj Bjelovara, odakle se moja obitelj 1946. morala vratiti u Hercegovinu. Tamo sam zavrsio Osnovnu skolu, a gimnaziju sam pohadao u Zagrebu. U Zagrebu sam zavrsio filozofiju, a teologiju u Rimu. Zareden sam 1969. Bio sam zupnik u Trebinju do 1974., potom profesor na Bogosloviji u Sarajevu do 1980. Od 1980. do 1992. boravio sam u Zavodu Svetoga Jeronima u Rimu, a od 1992. sluzim u Mostaru...

- Dopustite mi jedno usputno pitanje. Naime, Zavod Svetoga Jeronima u Rimu jedna je od najstarijih hrvatskih katolickih institucija na svijetu, a tamo je godinama ravnateljem (rektorom) bio pokojni dr. Krunoslav Draganovic koji je preminuo sluzbujuci u Sarajevu na Bogosloviji, gdje je dospio nakon sto ga je navodno otela UDB-a, i kojega ste Vi, naravno, dobro poznavali, pa ga kasnije i naslijedili na mjestu ravnatelja Zavoda. S druge strane, u Australiji zivi covjek pod imenom Mark Aarons, negdasnji duznosnik Komunisticke partije Australije, koji je objavio cijeli niz knjiga, od kojih se tri ("Sanctuary", Ratlines" i "War Criminals Welcome") dobrim, ako ne i najvecim dijelom, odnose na Hrvate. U "Ratlinesu" je Draganovic optuzen za krijumcarenje 'osumnjicenih ratnih zlocinaca' u prekomorske zemlje, pa tako i dr. Ante Pavelica. Navodno je Aarons ili netko od njegovih istrazivaca razgovarao i s Vama dok ste bili ravnateljem Zavoda Svetoga Jeronima, pa Vas i spominju u knjizi...

- Kako ste rekli da se zove?

- Mark Aarons...

- Nemam pojma, ali ja nikome nista, nikakve dokumente, nikada nisam predao... Neki ljudi jesu dolazili, ne znam jesu li bili Australci, ali znam da su govorili engleski. Mislim da su bili Englezi i govorili su da dolaze u ime Channel Four. Bio je me�u njima jedan koji se zvao nesto poput Liftus, Loftus, tako nekako...

- John Loftus, koji je zajedno s Markom Aaronsom potpisao "Ratlines", cija se americka verzija zove "Unholy Trinity"...

- Ma, nista on od mene nije dobio, nisam htio niti razgovarati s njime. Sjecam se da su trazili intervju sa mnom. Trajalo je to svega tri-cetiri minute. Potom su trazili da im to autoriziram, ali - ja to nisam htio autorizirati. Dakle, nisam uopce nastupio... Mozda oni govore o prijasnjemu rektoru...

- Kakvu biste poruku uputili pri kraju svojega boravka na ovomu kontinentu hrvatskoj djeci, hrvatskom narodu u Australiji?

- Cini mi se da je dobru poruku uputio, dobar stav zauzeo, kardinal George Pell u Sydneyu, a u tom smislu i ja kazem: - Ako†bilo koja etnicka skupina zeli imati svojega svecenika, koji ce sluziti misu na jeziku te zajednice, koji ce dijeliti sakramente, neka vlada potpuna sloboda. Ako se pak netko zeli integrirati ili asimilirati, i sudjelovati u radu zupe na engleskom jeziku, neka i to bude slobodno. Rijec je samo o izboru, a izbor je na raspolaganju. To vrijedi i za Hrvate. No, Hrvati se ovdje nalaze, izmedu ostaloga, da bi sacuvali svoj jezik i svoju kulturu, svoje sjecanje. Hrvati zato ovdje imaju svoje svecenike cije propovijedi mogu slusati na hrvatskom jeziku, Hrvati mogu primati sakramente uza sluzbu Bozju na hrvatskom jeziku. To bi trebalo ocuvati, ali - opet kazem - ako netko zeli drukcije, postoji izbor.

MOJ STAV O MEDUGORJU

Moram Vam postaviti i upit o medugorskom ukazanju. Vas stav je po tom pitanju prilicno jasan i visestruko opetovan...

- Moj stav jest stav Katolicke crkve, a on otprilike glasi da do sada nije priznato nijedno ukazanje Gospe Medugorske kao autenticno. U Medugorju postoje osobe koje tvrde da se Gospa tamo ukazuje, a Katolicka crkva, koja je formirala svoje komisije, koje su komisije proucavale i istrazivale taj fenomen, izjavile su da nema nijednoga dokaza da se radi o nadnaravnim ukazanjima...

- Vi ste jedan od rijetkih biskupa koji to tako izravno govori?

- Zato sto se drugih biskupa to ne tice izravno, za razliku od mene kojega se sve to izravno tice.

- Prenosi li se taj sukob s Vasim oponentima i na sukob izmedu franjevaca i petrovaca u pojedinim hercegovackim zupama?

- Ne, ne na tom planu. To su razlicite price, koje doduse mogu egzistirati u isto vrijeme, ali nisu uvjetovani, niti su prouzroceni jedan drugim. Sukob franjevaca i petrovaca je pitanje zupa, ali te zupe su uglavnom, prije nekih sedam-osam godina, predane na upravu biskupijskoga klera, iako neke jos nisu, poglavito zato sto se tamo nalaze svecenici koji su otpusteni iz franjevackoga reda, ali najveci broj i tih svecenika franjevaca najnormalnije prihvaca odluku Svete Stolice, te zive i rade u miru i redu Bozjemu.