Razgovarao: Mate BASIC

BRISBANE - Australski zavod za akreditaciju prevoditelja i tumaca (National Accreditation Authority of Translators and Interpreters - NAATI) ove godine diljem Australije obiljezava 30. obljetnicu djelovanja. U tom povodu organizirane su svecanosti u glavnim gradovima australskih drzava U Queenslandu je proslava odrzana u subotu 29. rujna u prostorijama Sveucilista Queensland u Brisbaneu, kada su dodijeljena priznanja i nagrade djelatnicima NAATI-ja u toj drzavi. Za svoj dugogodisnji rad u svojstvu predsjedateljice hrvatskoga Ispitnoga vijeca nagradena je i Hrvatica Gordana Gerbin, koja taj odgovorni posao obavlja jos od 1987. godine, pa smo je stoga postavili nekoliko pitanja, moleci je da nasim citateljima pojasni nastanak, ulogu, razvoj i danasnji polozaj NAATI-ja u australskom multikulturnom drustvu, te ulogu spomenutoga Hrvatskoga ispitnoga vijeca (komisije), cime se tocno Ispitno vijece bavi, kako precizno izgledaju metode njegova rada te kada je i u kakvim povijesnim okolnostima u Queenslandu hrvatski priznat kao zaseban jezik...

- NAATI je 1980. priznao hrvatski kao samostalan jezik, osnovao Ispitnu komisiju i uvrstio hrvatski u svoju ponudu, u skladu sa svojim zalaganjem za temeljno ljudsko pravo na jezicnu opredijeljenost - kaze Gordana Gerbin. - Svaka ispitna komisija, pa tako i nasa komisija za hrvatski, slijedi visoke standarde i smjernice koje nam NAATI definira za sastavljanje ispitnih materijala, ispravljanje testova, ocjenjivanje kandidata, kako za pismene tako i za usmene ispite. Ispiti se pripremaju svake godine, a odrzavaju se svakog prosinca.

Postoji li nesto sto bi bilo svojstveno samo Queenslandu? Koliko prevoditelja i tumaca za hrvatski jezik danas djeluje na podrucju Queenslanda?

- Uvjetovano demografijom Queenslanda, hrvatski nije toliko zastupljen kao na primjer aboridzanski, africki i azijski jezici. U Queensladu trenutacno djeluju samo tri akreditirana prevoditelja/tumaca za hrvatski.

To, medutim, ne utjece na rad Komisije, jer se testovi pripremaju i odrzavaju na nacionalnoj razini. Clanovi Komisije zive i rade u razlicitim drzavama Australije, u stalnoj smo elektronskoj vezi i blisko suradujemo.

Kakva su Vasa osobna iskustva s NAATI-jem, posebno u svjetlu cinjenica koje je nedavno na stranicama "Hrvatskoga vjesnika" iznio jedan od najzasluznijih boraca za priznanje hrvatskoga jezika u Victoriji Artur Nalis, a po kojima je "NAATI bila jedna od drzavnih ustanova koja je dugo diskriminirala protiv hrvatskoga jezika i bila medu posljednjima koja je priznala posebnost hrvatskoga jezika"?

- Moja su iskustva pak - odlicna! NAATI definira smjernice kojih se clanovi Komisija moraju vrlo strogo pridrzavati. NAATI, dakle i hrvatska Ispitna komisija, razumiju da nije dovoljno samo poznavati dva ili vise jezika da bi netko bio dobar tumac ili prevoditelj. Vaznu ulogu igra i ono sto se naziva 'kulturna senzitivnost', sto znaci da moramo poznavati i znati promicati hrvatsku kulturu, tradiciju i poznavati mentalitet nasih stranaka.

Vazno je i promicati visoku profesionalnu etiku, poznavati tehnike ovog zahtjevnog rada, dakle - od kandidata se povrh obrazovanja i jezicne strucnosti i etickog kodeksa ocekuju i druge kvalitete, kao sto su poznavanje drustvenih i kulturnih razlika pojedinacnih naroda.

Vidim da smo jako napredovali od onih dana kad smo imali takozvane 'milk-bar interpreters', odnosno osobe koje su znale engleski nesto bolje od svojih sunarodnjaka i samim tim se smatrale prikladnima da rade cak i kao sudski tumaci i 'pomazu' strankama, a svojom nestrucnoscu su cesto mogli nanijeti vise stete nego koristi.

Danas se od kandidata ocekuje da vlada standardnim, odnosno knjizevnim hrvatskim jezikom. Hrvatska ispitna komisija se sastoji od nekoliko fakultetski obrazovanih clanova, a troje nas je diplomiralo na zagrebackom Filozofskom fakutetu, a Zagrebacko se Sveuciliste oduvijek smatralo jednim od najboljih u Europi...

Tu posebno zelim istaknuti Vesnu Tenodi, clanicu Komisije, koja je - kao i ja - diplomirala u Zagrebu, i toliko se proaktivno zalaze za razvoj zajednice u Sydneyu i za promicanje stilske i jezicne ljepote hrvatskog jezika.

Svi mi u Komisiji smo vrlo sretni kad na ispitima vidimo dobro pripremljene, skolovane kandidate, koji mogu uciniti puno dobra za zajednicu u cjelini. Zato uvijek pozivamo skolovane Hrvate da se prijave za ispite, jer strucnih hrvatskih tumaca nazalost jos uvijek nemamo dovoljno.

Ponavljam, moja osobna iskustva s NAATI-jem su izvrsna, i raduje me sto sudjelujem u tako vaznom radu. Uvijek smo imali punu podrsku NAATI-ja, cak i kad su nasu Komisiju proglasili 'prestrogom' jer nekolicina kandidata nije uspjela poloziti ispit, ali - cinjenica je da nisu vladali hrvatskim na onoj razini koju NAATI zahtijeva.

Nama je to zapravo bio kompliment, potvrda da se dosljedno zalazemo za kvalitetan hrvatski jezik...

Dobro, ali sto kazete o spomenutim negativnim komentarima o NAATI-ju?

- Da, znam ponesto o tome, no cini mi se da takvi i slicni komentari dolaze od ljudi koji nisu dovoljno upoznati s radom ove Uprave, niti su akreditirani kao tumaci ili prevoditelji, a prigovori se uglavnom odnose na nesto iz davne proslosti.                              

Hrvatska komisija je angazirana u sadasnjosti, okrenuta buducnosti, za prosperitet Hrvata u Australiji. Svjesni smo da ne smijemo posustati u daljnjem promoviranju hrvatskoga kao posebnog jezika i moramo reagirati kad god se to ukaze potrebnim, narocito u kontaktima s glavnim ministarstvima i ustanovama, i poduciti ih o kulturalnim i jezicnim specificnostima hrvatske zajednice.

Kakva je, po Vama, buducnost hrvatskog jezika u Australiji?

- Po meni, imamo puno razloga za optimizam. Smatram da nam je sansa za opstanak i razvoj hrvatskoga u Australiji danas bolja nego iikada. Hrvatska komisija, kao sto sam vec spomenula, aktivna je u zadanom kontekstu i okrenuta buducnosti jezika.

Raduje me kad vidim da u svojim zalaganjima nismo usamljeni, i svida mi se rad osoba kao poput Luke Budaka, koji je osnovao i sada je procelnik katedre hrvatskog jezika na sydneyskom sveucilistu Macquarie, i vrlo je zasluzan za hrvatski novosteceni ugled. A volim i clanke Borisa Skvorca, koji tako dobro i duhovito opisuje hrvatsku zajednicu.

Znate kako se kaze: "Prvo pospremi vlastitu kucu pa se onda bavi tudom", a u nasoj hrvatskoj kuci, zajednici, vlada prilican nered. Kad bismo uspjeli malo sami sebe dovesti u red, prestati traziti dlaku u jajetu i prigovarati o nekim starim nepravdama, kad bi se i drugi u zajednici ugledali na takve ljude koji se zalazu za opce dobro, kad bismo izlagali ono najbolje sto imamo za ponuditi, a ne se sramotili uskogrudnoscu i unutarnjom neslogom, i svi drugi bi nas vise cijenili - gdje bi nam bio kraj!

U tom sirem kontekstu, smatram da je NAATI od vitalna znacaja i za hrvatsku zajednicu ii za cijelo australsko drustvo. NAATI je oduvijek pokazivao i kulturnu senzitivnost, i zalagao se kako za jezicnu strucnost, tako i za priznavanje kulturne specificnosti pojedinacnih zajednica, pa je nakon punoga priznanja hrvatskoga 1980. uslijedilo priznavanje 'bosanskoga' sredinom 90-tih, kao sto se i danas, u ovom drustvu koje se stalno mijenja, zalaze za priznavanje jezika zajednica u nastajanju, a pod tim mislim na jezike Afrike i Azije.

Kakvom procjenjute buducnost hrvatskoga jezika (pri NAATI-ju), poglavito u svjetlu cinjenice da je dotok "svjeze krvi" tj. dolazak novih useljenika hrvatskoga podrijetla u Australiju gotovo zaustavljen, ili makar u bitnim razmjerima smanjen u odnosu na razdoblje od prije desetak godina, a posebno u odnosu na razdoblje prije hrvatskoga drzavnoga osamostaljenja?

- Nisam sigurna da je to tocno. S vremenskim odmakom od ratnih godina, smanjen je broj useljenika u humanitarnoj kategoriji, ali su nam povecani brojevi u kategoriji strucno kvalificiranih osoba i spajanja obitelji. A to nam moze biti vrlo korisno, jer nam nedostaju visokoskolovani ljudi koji onda lako mogu poloziti ispit za tumaca i prevoditelja. Uz vec spomenute druge vazne aspekte rada NAATI-jevih ispitnih komisija, kao sto su provjera znanja etickog kodeksa nase profesije, takvi ljudi mogu postati najbolji predstavnici nase zajednice.

Hrvatska ispitna komisija ima i zadatak reagirati kod organizacija koje i danas ponekad pogrijese i vjeruju da smo 'svi mi isti', i hrvatskim strankama namecu bosanske ili srpske tumace, uz obrazlozenje da nemaju dovoljno hrvatskih tumaca. NAATI nam u tome daje punu podrsku, uvijek urgira kod takvih nepravilnosti.

_________________________________________________________

Ponosna sam na svoj studij na zagrebackom Filozofskom fakultetu

Diplomirala sam na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, engleski i njemaci, u klasi prof. Vladimira Ivira, svjetski poznata i cijenjena prevoditelja. On mi je prvi usadio ljubav za jezik i prevodenje, i otkrio tehnike u nasoj struci.

Moja profesionalna karijera je uvijek bila vezana za lingvistiku. Godinama sam bila sudski tumac u Melbourneu, radila sam u TIS-u, a otkako sam se 1987. s obitelji preselila u toplije predjele, u Queensland, radila sam u CES-u i potom u Centrelinku, uvijek primjenjujuci svoje prevoditeljske sposobnosti u radu sa strankama.

Osim toga, intenzivno se bavim prevodenjem i posebno mi je zadovoljstvo kad na internet-stranicama raznih ministarstava i drzavnih organizacija na�em hrvatski prijevod koji sam ili prevela ili lektorirala.

Svake godine sudjelujem u NAATI-radionicama u Brisbaneu i to mi je prilika za razmjenu misljenja i iskustava s kolegama iz drugih ispitnih komisija.

Vjerujem da se uvijek mozemo usavrsavati, i ne smijemo se opustiti, jer potrebe u zajednici se stalno mijenjaju, i steta je ako im se ne uspijevamo prilagoditi.

Zato je vazno odrzavati korak s vremenom u kojem zivimo, i nadam da cu uvijek ostati aktivna, na bilo koji nacin, u radu NAATI-ja, a na dobrobit hrvatske zajednice.