Pise: Suzana FANTOV

U nedjelju 16. rujna 2007. godine u Hrvatskom katolickom centru Svetoga Nikole Tavelica na Clifton Hillu, svoju propovijed u Melbourneu odrzao je misionar iz africke drzave Kongo, fra Ilija Barisic o cijem je zivotnom putu vec bilo rijeci u "Hrvatskom vjesniku" te o misiji koja ispunjava njegov zivot dajuci tako nadu za bolji zivot i vjeru onima koji je dosad nisu upoznali ziveci u svojem tradicionalnom vjerovanju u neke druge sile.

Citajuci Evandelje koje govori o Bogu kao dobrom pastiru koji trazi svoje izgubljene ovce, podsjeca na sav hrvatski narod koji razasut po svijetu ne smije zaboraviti svoju vjeru priznajuci tako sve one svoje grijehe koje dnevno cinimo i napominjuci kako je najveci grijeh reci - da smo bez grijeha.

"Ne smijemo biti farizeji i grijeh uocavati samo kod drugih te upirati prstom u njih. Potrebno je priznati svoje grijehe jer ne postoji covjek koji ne grijesi u svojim mislima, rjecima ili djelima. Ta, Isus je dosao radi onih koji grijeh priznaju a ne radi takozvanih pravednika. Nasi svecenici Hrvati odlaze sa svojim narodima ma gdje bili, prateci ih, tako da im mogu dati mogucnost ispovijedanja svoje vjere, upoznavanja i zivljenja svoje vjere kako se ne bi klanjali nekom drugom zlatnom teletu. Hrvatska crkva salje misionare kako bi pomogli siriti vjeru i dati ljudima smisao zivota" - progovara fra Barisic kroz prispodobe iz Evandelja koje govore o izgubljenoj ovci, obracenju i prihvacanju, o onome sto je potrebno ne samo znati nego i ciniti kada se to dogodi i nama samima, nasim bliznjima te onima koji se na svom "putu"  izgube u nekim drugim vrijednostima dalekim od ljudskima, dalekim od moralnih i vrijednim po covjeka i njegovu obitelj.

Drustvo je pregazila utrka za novcem, materijalizam koji ne da da se ostvare primarne vrijednosti, drustvo namece neki novi ritam zivota u kojem nestaju emocije, bliskosti i intime u obitelji u kojima je sve manje razgovora, druzenja i odnosa s Bogom nakon cega su neminovne krize, depresije i velike praznine koje prate nas zivot koji protice u kratkotrajnim zadovoljstvima te zavrsava u siromastvu duha i velikom otu�enju od Gospodina.

ULOGA I ZADACA MISIONARA: Biti misionarom znaci propovijedati Isusa kao Boga koji je postao covjekom a ne kao duha u koje africki narodi vjeruju nastavljajuci svoju tradiciju vjerovanja u anime (animizam).

"U Africi je svaki misionar zadivljen vjerom tamosnjeg naroda koji po svojoj naravi ne moze biti bezboznik. Po svojoj prirodi vezan je uz prirodne pojave, dogadaje, daje razlicita imena Bogu, no Bog su duhovi umrlih ljudi, koji se dijele na dobre i zle. Ukoliko vam je covjek bio za zivota dobar prijatelj tada ce i nakon sto umre i bude pokopan ispre svoje kolibe biti kao duh koji ce vas cuvati. No ako niste bili u dobrim odnosima tada ce vas proganjati i ciniti vam zlo te mu zato nakon smrti, njegovu duhu morate prinosti zrtve da ne bude osvetoljubiv. Ispred kolibe sadi se drvo koje prati sve dogadaje koji se odvijaju u obitelji te se duh drva pita za savjet jer je ono najbolje upuceno u sve ono sto se odvijalo.

Mnogozenstvo ovdje nema prosti prizvuk i potrebno ga je sagledati sa stajalista njihova mentaliteta. U ovim zemljama posebnu vrijednost ima plodnost, brojcano stanje djece govori o vasem bogatstvu jer kako se skoluju samo muska djeca koje odlaze iz sela, u njemu ostaju samo zenska koja nemaju svoj socijalni status.

Kupovinom zene, muskarac smatra da je ucinio dobro djelo dajuci njoj dom, mogucnost da radi i da rada djecu. Samo one zene koje imaju po petero djece nazivaju se - majkama. Nema zene koja na svojim ledima, u svojim rukama ili krilu ne nosi dijete.

Samo obracenjem misionari im mogu otkriti neke nove vrednote za zenu, covjeka i potomstvo.

Objasnjava im se na temelju cinjenica o velikoj smrtnosti djece (40 posto) uslijed manjka higijene i ishrane te tako sami budu osvijesteni i upoznati sa drugim nacinom zivota koji je tada mnogo bogatiji ne samo na racun plodnosti "- govori misionar  u cijoj je misiji osnovna zadaca odgajati vjeroucitelje koji ce tada poucavati vjeronauk po selima.

Svake prve nedjelje odrzavaju se krstenja djece i gotovo nikad nije bilo ispod 80 krstenja sto govori o ispunjenim zadacama misionara ciji je redovnicki zivot, zivot u bratstvu, ispunjenje njih samih ziveci za druge i vjerovajuci u ono sto propovijedaju.

BOZJA PRISUTNOST: Vjera je odnos s  Bogom a ne samo melem kada nas stignu nedace. O Bozjoj prisutnosti fra Ilija kaze da je potrebno znati citati, prepoznati u dogadajima oko sebe a ne dozvoliti da se slijepo srlja u krize, depresije iz kojih se tada tesko nalazi izlaz. Osnova je ljubav, kako medu bracnim partnerima, tako i u drustvu jer se jedino tada nalaze rjesenja za sve one razlike u mentalitetu, razmisljanjima, pitanjima na koje jedino jaka i iskrena ljubav moze dati odgovor. Tako se i njihov rad dijeli po grupama koje upoznaju kroz njihove pouke ljubav prema Bogu.

Marijina legija, jest skupina koja se posvecuje usvom Euharistijskom klanjanju Svetoj Mariji. Andeli neba su skupina mladica i djevojaka koji gaje poboznost prema andelima.

Organizacija udovica Bakananga su one zene koje su ostale bez svojih muzeva u ratu ili su udovice koje se vise nece udavati te imaju programe kroz koje uce kako odgajati svoju djecu same.

Program molitve - poput Treceg franjevackog reda imaju svoja pravila i obveze te su vrlo aktivne. Oni koji se odluce na brak moraju proci 16 tjedana pouke u kojima sudjeluje i lijecnik te se obavlja i kontrola za AIDS, kako bi supruznici bili upoznati sa zdravstvenim stanjem.

U poukama sudjeluju i stariji bracni parovi, vjeroucitelji i tek tada se u crkvi navijesta sakramenat zenidbe. Odrzi se cak po 1200 krstenja i vjencanja u misiji fra Ilije Barisica.

OTVORENA SRCA AUSTRALSKIH HRVATA: "U Australiju nisam dosao kako bi samo sakupio donacije i novac koji je nuzan da bi se mogle izgraditi skole, provesti voda i naciniti prava kuca u kojoj ce misionari moci zivjeti i provoditi svoja djela u uvjetima koji su sada ispod minimalnih. Iznenadenje je toliko vece kada naidete na velikodusnost ljudi koji ce svojim danim spontanim donacijama pomoci u svemu tome jer svaka je pomoc dobrodosla" - veoma skromno i nezeljan reklame govori covjek sa kojim intervju nije nalik sluzbenom razgovoru vec jednoj istinskoj komunikaciji o onome sto nas cini covjekom.

Za svojega boravka u Melbournu odrzao je i nekoliko misa u hrvatskim katolickim centrima, posjetio obitelj, rodakinju cija skladna obitelj jos uvijek zna da nas potrosacko drustvo nije do kraja unistilo i da ce neke druge generacije ipak donijeti novi pecat u kojem ce obitelj biti valorizirana na ispravan nacin.

Nakon svete mise za umirovljenike, sakupljen je dobrovoljni prihod humanitarna rucka.

Zajedno s molitvenom grupom karizmatika imat ce predavanje o radu misionara i njihom radnom danu u zajednickim molitvama, izmjenama iskustava i planovima za predstojece dane u kojima ce ponovo dati sebe drugima kako bi zajednicko ispunjenje bilo sto vece.

ZEMLJA BEZ ASFALTA: Iako spomenuvsi kako cijela drzava Kongo nema ni komada asfalta osim u glavnome gradu, tek nakon sto mi je susretljivi fratar pokazao iscrpnu zemljopisnu kartu Afrike, moglo se lako uociti nepostojanje crvenih debelih linija koje  oznacavaju asfaltirane ceste. Tek poneki komadic zapocete ceste koja gotovo odmah zavrsava. Mozete samo zamisliti slijetanje malih aviona koji se moraju spustiti na utabanu africku zemlju!

Jedna od zanimljivosti koju mi je tada pokazao fra Barisic jest i velika ekvatorijalna rijeka Zair ciji su se slapovi jedne od pritoka nazvali imenom Zrinjskih, zahvaljujuci jednom od Hrvata koji je sudjelovao u ekspediciji koja ih je otkrila.

Promjenom rezima i Motumbovih odredbi sva strana imena su se ukinula i izmijenila pa tako i ovih slapova.

Bogata zemlja sirovinama, rudama, sumama pa cak i cinjenica da sav caj koji piju Europljani dolazi iz Konga, ipak je siromasna u narodu koji pati i strada pod utjecajem velikih sila koje se i nadalje otimaju za sto veci dio kolaca. Rat koji je u jednoj zemlji zavrsio prenasa se u drugu zemlju tako da je za vjerovati, nazalost, da i rat koji je bio u Kongu, a cije su posljedice vece i strasnije no sam rat, prijeci ce u susjedni Sudan.

POVRATAK SVOJEM AFRICKOM DOMU: Svoj godisnji odmor fratar moze iskoristiti svake dvije godine i otici u posjet nekoj drugoj zemlji. Ovoga puta fra Ilija Barisic svoj je "odmor" podijelio rijecima koje je utkao u sve nas nadajuci se tako da je ispunio svoju misao vodilju koja ga je pratila tijekom ovog putovanja a to je da svakome od nas da priliku da bude misionar, da pomogne onome kome je pomoc potrebna.

Povratak u Kongo je dug put i traje gotovo sedam dana jer su avionske veze rijetke i potrebno je cekati ne samo nekoliko sati vec i nekoliko dana, ali s jednakom radoscu vraca se u svoj "dom",  u svoju misiju koja za njega znaci samo jedno - srecu i smisao njegova zivota.

Zazelimo mu sretan put i mnoga nasmijesena djecja lica koja ce ga u njegovom domu docekati.

Hvala svima onima koji su sudjelovali u pomoci cuvsi ove duboke rijeci koje neka nas prate jos dugo u nasim zivotima u kojima nemojmo izgubiti ono sto nam je Bogom dano.