Pise: Mate BASIC

Posljedice sukoba - kojega su 15. sijecnja pokraj prodajnoga standa “Heinekena” u neposrednoj blizini Rod Laver Arene u Melbourne Parku, tijekom prvoga dana ovogodisnjega Australian Opena izazvali nabrijani srpski i grcki navijaci, napavsi nevine hrvatske maloljetnike samo zbog toga sto su bili obuceni u dresove hrvatskih nacionalnih boja - jesu i jos ce biti viseznacne i dugorocne.

Kako je to vec poznato, maloljetni Srbi, od kojih su neki cak doputovali iz Srbije u Australiju, drskama stapova na kojima su vijorili (nove) srbijanske zastave, razbili su glavu Tomislavu Marosu (inace, mirnom djecaku koji je u hrvatskoj zajednici poznat kao dobar svirac tamburice u HFA "Hrvatska zora" u Sunshineu).

Medutim, tamo su takoder maloljetni Srbi skandirali "Ubi'cemo, zakla'cemo 'ko sa nama nece...", pa "Ubij, ubij, ustase', dok su njihovi grcki prijatelji skandirali "Serbia-Hellas" i "Mi pravoslavci" ("We Orthodox")...

Victorijska policija i zastitarske sluzbe, naravno, izbacile su s podrucja Melbourne Parka sve takve izgrednike (Srba i Grka), ali medu njima i desetak nevinih, uglavnom maloljetnih Hrvata, cija je najveca krivica bila - nacin odijevanja....

Nitko ne voli sukobe, a Hrvati - u novije doba, ali i ranije - izbjegavaju bilo kakav, a posebno nasilan kontakt sa srpskom zajednicom - jer su Hrvati medu prvima koji postuju multikulturalnost ove zemlje-kontinenta.

Kako se cini, problem ipak nastaje u australskim medijima, posebice onima koji nastoje utjecati na australsku politiku, a sto ne bi smjeli...

Ne osvrcuci se na to tko je sve na kakav nacin interpretirao "sukob", uglavnom na stetu hrvatske zajednice u Australiji, valja naglasiti da su "The Age" i "The Sydney Morning Herald" - obje novine u sastavu tzv. Fairfax Group - ali i "The Herald Sun" -  potom objavile vise tekstova koji se odnose na tzv. sukob hrvatskih i srpskih navijaca, a da pritom nijedna od tih novina nije spomenula da je rijec bila o NAPADU SRPSKIH NAVIJACA na hrvatske navijace bez ikakva posebna razloga...

Stanoviti Toma Banjanin brzo se pojavio na valovima australskih radio-postaja i u novinama, pojasnjavajuci kako je toboze "logicno" da cak i mladi srpski navijaci u Australiji napadaju mlade hrvatske navijace jer je, toboze, svakomu iole svjesnom Srbinu bilo gdje na svijetu svako obiljezje hrvatstva "crvena krpa pred bikovskim ocima"....

Taj se Toma Banjanin cak zalozio za zabranu hrvatskih drzavnih obiljezja na tlu Australije, dodajuci ponesto u svezi s "ustaskim zlocinima protiv Srba tijekom Drugoga svjetskog rata", pa onda "ustaskim zlocinima tijekom Domovinskoga rata', sve to uvelicavajuci do neslucenih razmjera - a ono sto je pak najstrasnije - dobio je puno prostora u australskim, pa i svjetskim medijima, koji su putem novinskih i RTV-postaja, pa interneta, njegove dosjetke plasirale diljem svijeta....

Toma Banjanin pritom je nenaravno lagao...

U vecini medija koji su prenosili njegove izjave diskutabilne ZAKONITOSTI (posebno one o "potrebi zabrane hrvatskih nacionalnih obiljezja", buduci da je Republika Hrvatska medunarodno priznata drzava, clanica Ujedinjenih naroda, koja odrzava prijateljske politicke i gospodarske odnose s australskim Commonwealthom), taj stanoviti Toma Banjanin predstavljen je kao "glasnogovornik Srpskoga kulturnoga kluba u Victoriji".                 

Medutim, koliko se moze provjeriti, udruga slicna imena postoji tek "u svojstvu PO Boxa", negdje u centru Melbournea...

Toma Banjanin je, kako ga je predstavio Sydney Morning Herald" 20. sijecnja 2007., "u Australiju dosao 1949., nakon sto se borio protiv ustasa povezanih s nacistima u marionetskoj drzavi u doba Nezavisne Drzave Hrvatske koji su, kako on kaze, pobili tri milijuna Srba. Taj je genocid pocinjen pod zastavom koju su (hrvatska mladez) sada razvili na sportskom podrucju", kazao je Toma Banjanin (79), predsjednik Srpskoga kulturnoga kluba u Victoriji", pise SMH.

Taj tekst potpisao je David Humphries 19. sijecnja 2007., pod naslovom "Zla krv jos uvijek tece pola svijeta daleko" ("Bad blood still flows half a world away"), a u njemu stoje i nevjerojatne tvrdnje po kojima su Hrvati cak sedamdesetih godina prosloga stoljeca - nezamislivo - namjeravali "ubiti australskoga premijera Gougha Whitlama".

"Srbi misle da nema pomoci, buduci da Hrvati nastavljaju s genocidom. Narod kaze da se to dogodilo prije 60 godina, ali vi naprosto ne mozete zaboraviti izgubljene zivote nevinih", pise u tom tekstu...

U istom tom opsirnom tekstu, navedeno je jos mnostvo "podataka', od kojih je vecina posve pogresnih i zlonamjernih (i s kojima je tesko polemizirati, jer bi to uzelo puno prostora), ali iz kojih se dobro vidi koliko je dio australskih medija opterecen starom, negdasnjom, davnom promidzbom protiv Hrvata i ideje o hrvatskoj drzavi...

No, hrvatska drzava danas postoji kao medunarodna cinjenica, pa cak i njezini tenisaci imaju pravo nastupati diljem svijeta, kao sto i njihovi navijaci imaju pravo navijati za njih, zar ne?

Tko je, medutim, Tomislav Toma Banjanin, cetnik iz postrojbi "Dinarske divizije" u Hrvatskoj, pod zapovjednistvom raspopa Momcila Dujica, uz potpunu zastitu fasistickih postrojbi Ducea Benitta Mussolinija?

U Australiju je stigao 1949. godine, da bi ga "The Age" opisao kao tipa koji se borio, citirajmo to na engleskom, "having fought against the Nazi-aligned Ustasha puppet goverrnment of the wartime Independent State of Croatia, which he says murdered 3 million Serbs"...

Medutim, predstavljajuci Tomu Banjanina kao "predsjednika Srpskoga kulturnoga kluba", australski su mediji (posebno ovi iz Fairfaxa, koji su objavili jos cijeli niz nerazumnih tekstova, od kojih jedan ima naslov u kojemu se sugerira da je pokojni Mate Boban, predsjednik HR HB, za kojega se u naslovu teksta ne zna je li "heroj", "ubojica" ili "Australiju naziva domovinom", pa se cak tvrdi da je "Mate Boban gotovo poceo zivjeti u Australiji u dogovoru sa CIA-om" - ?!, sto je vise nego glupost...) - e, takvi su australski mediji propustili pronaci elementarne podatke:

Toma Banjanin rodio se 1927. u Hrvatskoj - po vlastitom priznanju -  zajedno s bratom Markom (rodenim 1925.) pripadao je Dinarskom cetnickom odredu u Hrvatskoj (drugim rijecima, bio je pripadnik vojske koja se borila pod zapovjednistvom fasisticke Mussolinijeve armije u Hrvatskoj, sve protiv Hrvatske).

U Australiju je dospio 1949. Negdje u blizini Melbournea (Melton) organizirao je jedan od cetnickih radio-progarama, a danas, kada je vec star, jedino cega se moze "s ponosom" sjecati  jest da je bio medu prvima koji se ukljucio u "marseve na ANZAC Day".

Drugim rijecima, Toma Banjanin bio je prvi cetnik koji se uspio dogovoriti sa RSL-om i dovesti prave cetnike na paradu tijekom Dana ANZAC-a 1980.

Njegov dvije godine stariji brat Marko, poput brojnih drugih fasistickih cetnika diljem Australije (u NSW-u, u SA, u WA, u QLD, u VIC - da im sada ne nabrajamo imena), zajedno s njime svake godine sudjeluje u paradama na Dan ANZAC-a...

Returned Service League (RSL) nikada o tome nije proveo provjeru: zasto cetnicki FASISTICKI kolaboracionisti marsiraju na njihovim paradama na Dan ANZAC-a?

Medutim, Toma Banjanin, taj "cetnik iz Dinarske divizije' - koji je cak tijekom 1991. boravio na dijelu okupiranoga hrvatskoga teritorija u Kninu, sireci velikosrpsku cetnicku promidzbu - uspio je u vodecim australskim medijima napraviti veliku stetu hrvatskoj zajednici u Australiju, i ozivjeti neke stare napade na tu hrvatsku zajednicu, jos iz doba sezdesetih, sedamdesetih, pa sve do osamdesetih, kako bi to nastavio do danas uz pomoc neupucenih novinara iz australskih medija...

_________________________________________________________

NEVJEROJATNO I POVRSNO IZVJESCE HINA-e O TOME KAKO SU AUSTRALSKI MEDIJI ANALIZIRALI tzv. ME-UNACIONALNU MRŽNJU 'NA DRUGOJ STRANI SVIJETA':

Povijest sukoba Hrvata i Srba u Australiji

ZAGREB - Sukobi izmedu hrvatskih i srpskih navijaca na otvaranju turnira Australian Open u ponedjeljak pokazali su otpornost medunacionalnih mrznji i u zemlji koja se nalazi na drugoj strani svijeta od zemalja njihovog podrijetla, pa i u medu mladim Australcima, koji vjerojatno nisu ni stupili nogom u zemlje svojih predaka, primjecuje list Sydney Morning Herald u clanku gdje u povodu nedavnih izgreda pise o djelovanju nekih politickih skupina hrvatske emigracije u Australiji.

Jedno od objasnjenja nacionalne netrpeljivosti izmedu dvije nacionalne zajednice je i to sto su se sukobi i ratne okrutnosti dogodili nedavno u ratu koji je uslijedio nakon raspada Jugoslavije, no trajnije objasnjenje te dugotrajne i otporne netrpljivosti nalazi se u "otrovnom loncu u kojem se ona gnojila u Australiji tijekom tri desetljeca nakon Drugog svjetskog rata", pise list.

Tijekom razdoblja hladnog rata u Australiji balkanska su se neprijateljstva pokazala u "najmanje 12 bombaskih napada, nekih protiv jugoslavenske imovine, ali i protiv osoba", a "zastrasivanje kako bi se dobila politicka i financijska potpora bilo je rasireno", nastavlja list, podsjecajuci da se 1973. govorilo o uroti za ubojstvo jugoslavenskog premijera Dzemala Bijedica tijekom njegova posjeta Australija i njegovog australskog kolege Gougha Whitlama.

List navodi da su pripadnici desnicarske organizacije Hrvatsko revolucionarno bratstvo sudjelovali u dva upada u Jugoslaviju 1963. i 1972. s namjerom da "ubijaju strane turiste i izazovu narodnu bunu protiv vlade kojom su dominirali Srbi". Svih 19 pripadnika organizacije koji su zivjeli u Australiji, sudionika tih akcija u Jugoslaviji, zatvoreno je, ubijeni su u okrsajima ili pogubljeni, pise list i podsjeca da se neke od njih povezivalo s obukom pricuvne vojske u Australiji. Tvrdnje da su hrvatski ekstremisti financirali i vodili paravojne logore u Australiji tada je opovrgnuo liberalni glavni tuzitelj Ivor Greenwood, koji je tvrdio i da nema dokaza o postojanju ustaskih organizacija u Australiji. Njegov nasljednik, laburist Lionel Murphy, 1973. godine senatu je pak iznio dokumente za koje je tvrdio da dokazuju kako "postoje nesporni dokazi da danas u Australiji postoje tri ekstremne hrvatske teroristicke organizacije".