Tko je sad najpametniji u RH?

Pise: dr. BORIS SKVORC

(bskvorc@ffst.hr)

Drzavni premijer odlucio je politiku zamijeniti vizijom, stranacke interese nacionalnim, kadrovske smicalice vizionarskim uposljavanjem najsposobnijih, a umjesto interesa ove ili one skupine koje u vremenima kad je politikantstvo vaznije od drzavne politike love u mutnom, u sredistu se nasla buducnost zemlje i vizija kako ce ona izgledati 2020. godine!

U tu svrhu okupljena je skupina eksperata u kojoj su se nasli rektor jednog od najuglednijih sveucilista, sam premijer te po jedan ili dva ugledna strucnjaka iz raznih podrucja. Oni ce u seriji od nekoliko razgovora predloziti okupljanje strucnjaka u pojedinim podrucjima. Tako cemo ne samo znati gdje smo, vec i kamo idemo.

Najpametnije glave iz podrucja gospodarstva, turizma, zdravstva, obrazovanja, odrzivog razvoja, industrijske tehnologije, energetske industrije i jos nekoliko grana organizirat ce se u takozvanu Skupinu 100.

Pa ce se zatvoriti negdje u kakav ugodan prostor i izgraditi viziju razvoja zemlje u iducih petnaestak godina.

Premijer kaze da ta vizija nece biti obavezujuca samo utoliko sto ce vlada, kad procijeni da je neki od prijedloga pojedine ekspertne skupine neostvariv, morati u pismenom obliku objasniti zasto je tome tako, odnosno zasto neki od prijedloga ekspertne skupine nece biti prihvaceni.

Zabranjeni restorani

"Nije me briga kojoj politickoj opciji, kojem utjecajnom krugu ili kakvom svjetonazoru pripadaju pojedinci koji ce se naci u ovoj ekspertnoj skupini. Ono sto nam je vazno jest u trenucima moralne krize i gospodarski turbulentnim vremenima u kojima kamate na kredite i inflacija idu gore, a situacija s odrzivim razvojem postaje sve teza, pronaci put koji ce postati realnom strategijom nacije", kazao je premijer.

Desetak ekspertnih skupina nakon vijecanja u pojedinim grupama donijet ce i skupni dokument koji ce krenuti na javnu raspravu.

Elitna demokracija tako ce se neizravno, od onih koji su delegirani da neupitno i neupitani vladaju cetiri godine i misle za nase dobro, vratiti onima koji su ih delegirali.

Dogodit ce se naime ono sto je zapravo najteze: odgovoran ce biti svaki pojedinac.

"Pa dobro, covjece, gdje si to procitao?", pitaju me ljudi s kojima smo izisli na veceru.

"Osim toga", pravim se da ne cujem pitanje, "prljavi stolnjaci s rupama u restoranima u kojima vecera za cetiri osobe s dva puta po pola litre vina kosta vise od 700 kuna bit ce zabranjeni!", kazem sad vec potpuno zanesen svojom vizijom dok pokrivam grdu rupu na stolu teskom casom punom gusta makedonskog vina koje smo kupili pod domace.

"Ma otkud ti to, s premijerom i ekspertima, s politickim bratstvom-jedinstvom", kaze s oprezom u glasu moja zena.

"A, to! To sam citao u australskim novinama. Novi premijer Kevin Rudd odlucio je uciniti nesto za Australiju sto bi trebalo biti dugotrajnije od jednog mandata, sto bi obvezivalo zemlju neovisno o tome tko je na vlasti.

"Odmah sam znao...", zapocinje prijatelj kojem je sad vec svejedno pijemo li "dalmatinca" ili "makedonca", to je tako i tako jos donedavno bilo isprepleteno neraskidivim nitima ..., "da se zajebavas."

A bio sam posve ozbiljan: kad nakon jedanaest godina desnicarske diktature koja je sustavno unistavala srednju klasu i isla na ruku eliti dodete na vlast, sto vam je ciniti? Da biste se obranili od daljnjeg proklizavanja prema dolje, odgovornost prebacite na sve: sveucilisne profesore, gospodarstvenike, lijecnike, sahovske velemajstore, eksperte za vanjsku politiku, skakacice u vis, predsjednike Nogometnog saveza. Sto glava je

uvijek pametnije od jedne.

"Ej, a zamisli kako bi se ekspertne skupine organizirale kod nas, ono kad bi nas premijer na Otvorenom iznio ideju: osnovat cu ekspertnu skupinu od sto najpametnijih glava u Hrvatskoj pa cemo izgraditi strategiju razvoja za iducih deset godina. Kao, sto cemo s Jadranom, kako cemo ispodijeliti preostale nekretnine, kome cemo prodati otoke, sto cemo sa Slovencima i Srbima, sto s Hercegovcima?", razmislja naglas prijatelj dok pokusavamo skupiti sedamsto kuna za veceru. Sad nam je jasno zasto smo jedini gosti u ovom restoranu koji bi, da je pravo, cak i za dobivanje statusa konobe trebao izvrsiti ponesto preinaka.

"Ono, jutro nakon Bagine emisije cijela drzava u panici: hocu li biti izabran medu sto najpametnijih ljudi u zemlji!"

Vjezbanje sa selektorom

Novine bi naravno pocele kalkulirati: koji je od nasih sveucilisnih rektora najpametniji? Odnosno koga ce premijer staviti za potpredsjednika Savjeta mudraca. I hoce li onda ovaj ubaciti jos kojeg svojeg kolegu rektora? Ili ce posegnuti za kakvim profesorom s drugog nekog sveucilista.

Poceli bi dugi i mukotrpni pregovori s narocitim naglaskom na resurs unutarnje politike. Osim zastitarsko-lovackih sposobnosti, sto jos treba

ispuniti da bi se postalo clanom ekspertnog tima na podrucju drzavne sigurnosti u turbulentnim vremenima teroristickih prijetnji i svakodnevnih ubojstava? Osim kovrcave kose lezerna stila i dvadeset i sedam metara dugacke jahte, sto ti jos treba da postanes clanom strucnog savjeta na podrucju razvoja gospodarstva?

Evo na primjer ja! Kako (povremeno) vjezbam u istoj teretani u kojoj se vida i drzavnog nogometnog selektora, mogao bih recimo biti ukljucen u strucnu skupinu za razvoj sporta i promicanje hrvatskog imena u svijetu. Ili, buduci da sam u istoj toj teretani ozlijedio leda, moglo bi me se iskoristiti kao strucnjaka za zdravstvene probleme, na primjer uvodenje liftova u zgrade gdje se ambulante za snimanje leda nalaze na trecem katu.

Premijer i njegova strucna komisija nasli bi se na sto muka: negdje oko tri milijuna Hrvata ocekivalo bi poziv u ekspertnu skupinu od stotinu najpametnijih ljudi u zemlji.

U ime jedinstva domovine i dijaspore, vjerujem da bi se naslo bar jos petstotinjak tisuca kandidata po Kanadama, Australijama i Njemackama. Tako bi zapravo dosli do situacije u kojoj bi stvaranje strategijske grupe za planiranje razvoja zemlje moglo postati jedan masovni miting od nekih tri cetiri milijuna ljudi. Nesto kao maspok. Okupljanje naroda. Pa bi se briga o boljem sutra zbog nekih podrivaca nacionalnog jedinstva mogla zapravo pretvoriti u demonstraciju nezadovoljstva. Jer ljudi nikad ne znaju kako im je zapravo lijepo. Kad netko razmislja o njihovoj buducnosti, kad ih smatra pametnima i dok god imamo nase plavo more i prirodu koja je medu najciscima u svijetu!

Pitam konobara ne misli li da je malo preskupo toliko opaliti za cetiri porcije prosjecne vecere.

"Dodite nam opet", smije se, mlati rasparanom krpom po prljavom stolnjaku dok mrvice kruha lete po podu i susjednim stolicama. Mislim da bi i njega trebalo ukljuciti. Nisam siguran u koju skupinu, ali s obzirom na to kako nas je na brzinu opalio po dzepu, a da se nismo ni snasli, svakako pripada klubu 100.

Secemo uz more i pricamo o Australiji: zemlja koja je sredila vecinu osnovnih stvari, od funkcioniranja sustava, drzavne administracije, poreznog i platnog prometa do sigurnosti granica, skolskog sustava i medunarodne stabilnosti, ima potrebu pokrenuti jednu od najsirih rasprava o buducnosti kakva se moze zamisliti.

Kod nas su stvari mnogo jednostavnije, tako da nemamo sto tu sad previse razmisljati, planirati ili predlagati: mi imamo ZERP, zelimo u NATO i postati clanicom EU-a. Da bismo to postigli, trebamo svakih nekoliko dana promijeniti jedan zakon. Tako da vise nitko ne zna sto jos vrijedi, a sto je stavljeno izvan zakona. Pa svatko svakom prijeti: pazi da ne napravis nesto protuzakonito!

Dobar brak ili inozemstvo

A u takvoj situaciji nije lako govoriti o strategiji i mjestu na kojem se zeli biti i zivjeti u ostvarivoj buducnosti. Pitao sam tako neki dan jednu studenticu: - Kolegice, gdje vi sebe vidite za dvadeset godina? Kao iz topa je izvalila: - Ili u (materijalno) dobrom braku ili u Americi.

Takva nam je otprilike i drzavna strategija. Ili cemo se dobro udati pa ce sve nase probleme rijesiti "Europa" (ma sto to znacilo) ili cemo sastanak nase ekspertne skupine odrzati u nekom hrvatskom klubu negdje u San Pedru ili u Sydneyu. Mozda cak ispod Paveliceve slike. U govorima cemo biti vrlo ostri: nas nitko ne razumije i, kao sto je dobro poznato, citav je svijet protiv nas. Pa smo zato napustili vlastitu zemlju. Naravno, zbog hrvatske stvari: sad naime ove koji su protiv nas podrivamo iznutra!

A mi koji se iz bijelih svjetova vracamo u vlastitu zemlju preskupo placamo stereotipne i lose vecere cekajuci da se nesto dogodi. Ako to vec nije stratesko planiranje buducnosti, a ono makar ukidanje te odluke o 0,0.

Kad vec lose jedemo, da se makar napijemo ko ljudi...