Ako Milanovic pobijedi, Hrvatska ce opet izgubiti

Pise: Zeljko DOGAN

Igrom slucaja ove godine parlamentarni izbori u Australiji i Hrvatskoj odrzavaju se u istom tjednu. I dok u Australiji, tko god pobijedi, desnica ili ljevica, odnosno Howard ili Rudd, bit ce ''business as usual''. U Hrvatskoj ipak nije tako.

U Australiji naime, kao i u svakoj uredenoj drzavi zdrave demokracije, postoje stranke i politicari desnoga i lijevoga politickog spektra koji se u postenoj izbornoj utakmici nadmecu tko ce vise svome narodu obecati i eventualno donijeti dobra, napretka i sigurnosti. U tako zrelim i osvijestenim drzavama, kada je u pitanju dobrobit vlastita naroda, nacionalna sigurnost i interesi, razlika izmedu ljevice i desnice ne postoji.

U Hrvatskoj demokracija je jos u povojima, a zbog tereta nerasciscena jugokomunistickog politickog naslijeda - desnica i ljevica kao da ne zive i ne pripadaju istoj drzavi. Stoga je trenutna hrvatska drustveno- politicka zbilja jos uvijek prilicno konfuzna i bremenita potencijalnim opasnostima za opstanak mlade drzave.

Problem je taj sto u Hrvatskoj jos tamo od ubojstva Stjepana Radica u beogradskoj skupstini i Andrije Hebranga starijega u beogradskom zatvoru (osim kratkotrajno za vrijeme Hrvatskog proljeca 1971) izvorna hrvatska ljevica, kao organizirana politicka snaga, zapravo ne postoji. Umjesto nje, postojala je i danas postoji, u posljednje vrijeme ponovo ojacala, odnarodena-jugobalkanska ljevica.

Predvodena Titom i titoistima tipa Blazevic, Bakaric... i Racan (prije), te Mesic, Milanovic i Pusic sada...

I koliko god to sada nekima zvucalo nevjerojatno i smijesno - u slucaju pobjede Milanoviceva SDP-a na izborima, Hrvatskom ce ponovo iz svojega groba u Beogradu politicki vladati Tito. A to onda nece biti nimalo ugodno niti smijesno.

To je ono cega se svjesni i zabrinuti Hrvati stide i plase, a cemu se nehrvati i jugoljevicari nadaju i vesele. Pobijedi li na izborima partija 'bivsih' hrvatskih jugokomunista, koja je nakon propasti Jugoslavije samo promijenila ime u SDP i u kojoj osim, recimo, Bandica, nema niti jednoga osvijestena hrvatskog ljevicara koji bi otvoreno i beskompromisno zastupao drzavnu sigurnost i nacionalne interese, Hrvatsku cekaju vrlo teska i turbulentna vremena.

Ako se moze vjerovati predizbornim anketama, tu visoku cijenu, koja ce svakim danom biti sve visa, hrvatski narod u domovini je spreman, ponovnim izborom na vlast Milanovica i njegovih jugoljevicara, riskirati i platiti.

Vladati sobom i svojim nije nesto za sto su oni odgojeni, skolovani i ekipirani. Sluziti drugima - da.

Upravo ta tragicna i razarujuca nesposobnost da zastupaju svoj hrvatski narod i njegov interes, otkriva znacajnu crnu rupu u politici odnarodene jugoljevice, i predstavlja srz trenutne hrvatske krize.

Milanovic i njegova okamenjena jugobalkanska ljevica (koja se narodu u domovini namece kao 'hrvatska') jos je mentalno, pupcanom vrpcom, vezana za politiku jugotitoizma iz proslog stoljeca i ne miri se sa cinjenicom da Tito i Jugoslavija vise ne stanuju u Hrvatskoj.

Slusajuci ih sto pricaju, danas manje upuceni promatrac bi mogao posumnjati da se Hrvatskoj uopce 'dogodio Tudman', pobjeda u ratu za neovisnost, sloboda i drzava.

Njihova eventualna izborna pobjeda i onako slabo branjenu hrvatska drzavu, potrest ce se do samih temelja i potpuno pripremiti da ponovno postane dijelom nove Jugoslavije koja se sada gradi pod sluzbenim imenom Zapadni Balkan.

Bilo bi to uspjesno zavrseno finale ''detudmanizacije'', odnosno dehrvatizacije, Hrvatske koja je zapocela Mesicem i Racanom, a zavrsila bi opete s Mesicem, te Milanovicem i Pusickom.

Hrvatska bi pod njihovom vlascu ubrzano gubila vecinu svojih drzavnih atributa i od nje bi ostalo tek ime.

Vrata na brani jugobalkanizaciji tada bi se sirom otvorila i za sada stidljivo, i obicnom puku nevidljivo, institucionalno povezivanje Hrvatske u ''regionalnu'' zajednicu, ubrzano bi se prenijelo na politicke, gospodarske, sportske i kulturne lance kojima bi se Hrvatska privukla i ponovo cvrsto privezala u krvavi balkanski kavez.

Osvoji li Milanovic i njegova jugokomunisticka ljevica vlast na izborima u Hrvatskoj, to bi doista mogao biti pocetak jos jednoga ''novoga'' i kobnoga jugobalkanskog razdoblja u povijesti hrvatskog naroda, a hrvatska kultura, vrijednosti i nacin zivota promijenit ce se ubrzano i drasticno na nacin kojega narod u domovini, za sada, jos nije svjestan.

Ukratko, Hrvatska ce nakon kratkotrajnog bijega u slobodu, biti ponovno vracena u pogubni europski geto koji se sada zove ''Zapadni Balkan'', sluzeci kao karantena i posljednja postaja izbjeglicama i organiziranom balkanskom kriminalu koje Europska zajednica ne zeli primiti unutar svojih granica.

A za to Hrvati nece moci kriviti nikoga drugoga do sami sebe, jer ce samo poznjeti ono sto su izborom Mesica i Racana, jos prije Milanovica - a eventualno i sada - sami posijali.