U ovo napeto i nerascisceno postizborno vrijeme u Hrvatskoj, Hrvati u domovini i sirom svijeta i ove ce godine 11. prosinca misama zadusnicama, komemorativnim skupovoma, paljenjem svijeca ili na neki drugi nacin izraziti svoje priznanje i zahvalnost pokojnom Franji Tudmanu, vizionaru i ocu hrvatske drzave za stovatelje hrvatske slobode, a ''opasnom nacionalistu'' i ''povampirenom ustasi'' za one koji to nisu.

LIJEPO JE BILO vidjeti u proslom broju "Hrvatskog vjesnika" najavu  koncerta najpopularnijeg hrvatskoga rock-pjevaca Marka Perkovica Thompsona ovdje u Melbourneu.

I ove godine hrvatski drzavljani s prebivalistem u dijaspori imaju sansu i potrebu izici na parlamentarne izbore i dati svoj glas stranci ciji je izborni program po njihovu misljenju i sudu najblizi njihovim stremljenjima i nadanjima...

Covjice, kad bi ja dobija posal negdi u Engleskoj ili Americi, ja bi odma bez razmisljanja otisa i napustija ovi kaos", kaze mi kolega izmedu dva srka piva na lokalnoj terasi s pogledom na more.

Igrom slucaja ove godine parlamentarni izbori u Australiji i Hrvatskoj odrzavaju se u istom tjednu. I dok u Australiji, tko god pobijedi, desnica ili ljevica, odnosno Howard ili Rudd, bit ce ''business as usual''. U Hrvatskoj ipak nije tako.

U Splitu su oni koji ulaze u autobus uvjereni da imaju prednost pred onima koji izlaze. Pogotovo ako oni koji izlaze nose kakav teret. Pa me je u tom smislu unijelo natrag i provozalo jos jedno dvije stanice...

Oni bi vece place, manje stresa, cisce gradove, jeftinije autoceste, bolji izbor radnih mjesta, nice kamatne stope i postenije politicare, ali i neotudivo pravo da o tome tko im to moze ili ne moze osigurati ne moraju odlucivati...

''Ma daj, idemo nekam, kaj samo gledas kroz prozor?'', kaze mi zena gledajuci me zabrinutog kako zurim u odredenu tocku na parkiralistu. Jer ja sam kupio auto! Nakon rabljenog 'Yuga 45' prije nekih dvadeset i pet godina, prvi hrvatski. Mislim u Hrvatskoj. Svjetski sam rekorder u godinama nevozenja po domacim cestama. Ravno dvadeset godina izbivanja nisam vozio po ''pravoj strani ceste''.

Vratio sam se u Hrvatsku, ali ostajem povratnik koji se s tim svojim novim statusom nikad nece pomiriti. Iskustvo zivota drugdje usaduje cudan nemir: svuda si doma, ali uvijek pomalo stranac...

Moj poznanik nije toliko zainteresiran za buducnost mora i oceana koliko za nepravdu koja se dogada hrvatskom narodu. On bi da se nekako zastite nase hrvatske ribe, a ostalima kako bude....