Razgovarao: Tomislav DRZIC
(Hrvatski list)
Koja je tema vase nove knjige "Intelektualni terorizam-hereticki brevijar"?
- Tema moje knjige je intelektualni terorizam kao nova "govorna tiranija", odnosno "logocentricna diktatura" kao strategija prozivanja, etiketiranja i iskljucivanja svih politickih neistomisljenika i protivnika "politicke korektnosti". Danasnji intelektualni terorizam promice i namece liturgijske dogme "politicke korektnosti" poput kozmopolitizma, egalitarizma, multikulturizma, ateistickog humanizma, antirasizma itd.
Ova sveopca prihvacena nacela liberalno-kapitalistickog i lijevog demokratskog vladajuceg "meanstreama" u zapadnim zemljama, vjesto su instrumentalizirani u ime odrzavanja vladajuceg status quoa odredene politicke i gospodarske oligarhije, te stoga takav intelektualni terorizam predstavlja jednu "meku" misaonu, lingvisticku i kulturnu subverziju.
Zasto ste izabrali tu temu?
- Smatram da je Zapadni svijet uronio u duboku politicku, filozofsku i kulturnu dekadenciju, koja potjece vec iz vremena antike sa Sokratom i nastankom"spoznajnog optimizma". Nastavlja se u srednjeg vijeku s nominalizmom, zatim tijekom renesanse sa antropocentricnim humanizmom te kulminira sa prosvjetiteljstvom francuske revolucije. Ista dekadencija metastazira u danasnjem postmodernom relativizmu i teoriji "kraja povijesti".
Ideologija politicke korektnosti upravo odrazava taj duboki misaoni proces dekadencije u kojem nastaje fenomen "inverzije vrednota": na mjesto autoriteta danas imamo permisivnost; na mjesto hijerarhije uniformiziranu nivelaciju; na mjesto etnodiferencijalizma imamo potrosacki multikulturizam; na mjesto transcendentalne dimenzije zivota i bitka imamo materijalisticki humanizam; na mjesto diferencijalne jednakosti imamo diskriminirajuci egalitarizam; na mjesto postivanja tradicija imamo idolatriju napretka i vjeru u savrsenu prirodu covjeka, dok na mjesto izravne odgovorne demokracije imamo digitalnu virtualnu demokraciju u kojoj prevladava inflacija informacija, i u kojoj privatno i javno vise ne postoji, nego gledamo samo estradizaciju besmislenosti.
Koja je svrha i glavna poruka knjige ?
- Zelim upozoriti hrvatsku javnost kako intelektualni terorizam nije iskljucivo svojstvo totalitaristickih rezima koji prakticiraju tvrdi i represivni jezik vec se nastavlja i u demokracijama koje putem meke sile i drustva zabave.
Moj rad nije iskljucivo kriticke naravi vec nastoji ponuditi alternativne nacine i obrasce razmisljanja koje crpe iz stremljenja konzervativne revolucije, solidaristickog personalizma, nacional-revolucionarnog tercerizma, perenijalizma, desnog anarhizma, i Maurassovog nacionalnog integralizma i organizacijskog empirizma kao i Pasolinijevog heretickog empirizma.
U Hrvatskoj caruje konvertibilni politicar
Mozete li pojasniti fenomen intelektualnog i ideoloskog recikliranja?
- U tranzicijskom razdoblju suvremene Hrvatske, suoceni smo s velikim sajmom recikliranja: recikliranje ideologija, uniforma, polozaja, nacina zivota, svjetonazora koji nalikuje na sizofrenu hibridnu kulturolosku i identitarnu konstrukciju.
Zanimljivo je sociopolitoloski ustanoviti kako su se bivsi titoisti, strastveni bivsi praksisti postupno reciklirali u velike pobornike liberalizma i globalizma. Kao povlasteni nositelji jednoumlja, jer jedni i drugi proizlaze iz istog ideoloskog antimetafizickog racionalistickog prosvjetiteljstva i hegelijanskog inkubatora.
U tom pogledu kolektivisticki socijalizam i liberalni kapitalizam predstavljaju dva brata blizanca koji potjecu iz iste konstruktivisticke i antropocentricne vizije svijeta koja ne trpi nacionalno ukorijejne identitete niti bilo kakav oblik transcendencije.
Pozivanje na nacionalni identitet i suverenost poistovjecuje sa magnum crimen-om, iako je nacija kontinuirana antropoloska i politicka drustvena pretpostavka za organizirani zivot i opstanak svakog naroda pa i hrvatskog.
U postkomunistickim zemljama, a posebice u onima u kojima nije proveden zakon o lustraciji, svjedoci smo fenomena recikliranja bivsih komunistickih civilnih, vojnih i obavjestajnih menaderskih slojeva u novi demokratski sustav.
Nakon 90-tih nastao je dobar novi profitabilni balkanski kairos (dobar trenutak-prilika), gdje su se stari kadrovi opet kao i prije dobro snasli i docepali polozaja i funkcija (o kojima ne bi ni sanjali u bivsem sustavu). Njihovo recikliranje cinicno nazivaju transformacijom ili profesionalizmom ne pozabavivsi se jednim bitnim detaljom: bili su poslusne sluge i kotacici bivseg totalitarnog rezima ili pripadnici nove klase.
Dakle ako postoji konvertibilna marka ili dolar kod nas caruje konvertibilni politicar. Hrvatska javnost treba svakodnevno nazalost trpjeti tragikomicnu estradizaciju domace predstave Comedia del arte, u kojoj politika je postala unosna zabava, obicni poduzetnicki inzinjering.
U knjizi govorim o nuznosti rehabitiranja uzvisene koncepcije politike kao umijece i esenciju koja iznad ekonomizma poprima teleolosku, prakseolosku i eshatolosku dimenziju.
U Hrvatskoj, nositelje domace politicke korektnosti cini skupina umrezenih bivsi praksista, marksista i titoista recikliranih u respektabilne demokrate i liberale i koji se jos nisu pomirili sa povijesnom cinjenicom raspada Jugoslavije i stvaranje neovisne hrvatske drzave.
Oni iz znanstveno-sveucilisnih i medijskih sinekura sustavno provode kontrolu misli putem tabuizacije, cenzure i demonizacije.
Kakva je u Zapadnom svijetu percepcija ideje nacije ili nacionalizma?
- Primjena kvalifikacije nacionalizam ili nacionalist danas na zapadu, pa i u Hrvatskoj vezana uz politicki nekorektne negativne konotacije i predznake. Pojam nacionalizma je pluralan te obuhvaca niz oblika navedenog politickog fenomena: nacionalizam odcjepljena ( separacije), irendentisticki nacionalizam, agresivno-imperijalni nacionalizam, reformisticki nacionalizam, nacionalizam ugnjetavanja, nacionalizam ujedinjenja, nacional-sindikalizam, revolucionarni nacionalizam, ...
Nacionalizam nije samo retrogradna ksenofobicna ideologija kako je cesto prikazuju mediji vec je jedna slozena doksa koja artikulira odredenu viziju svijeta , kontrafakticke predmoderne ili transmoderne protusvijetove, politicku estetiku, historisticke mitove, odredenu organicisticku i hijerarhiziranu koncepciju drustva i voluntaristicku vitalisticku filozofiju zivota. Razne skole nacionalizma, ugovorna koncepcija nacije kao svakidasnji plebiscit, definiraju naciju kao idealni zamisljeni poredak.
Treba ustanoviti da ideologija nacionalizma nastaje povodom francuske revolucije 1789 i legitimira modernu koncepciju drzave-nacije kao politicko naslijede vecine europskih drzava. Paradoksalno je od raznih svjetskih mocnika kako osuduju htonske etnicke identitarne mitske nacionalizme koje nazivaju kao zakasnjele ili malodobne demokracije.
Kako opravdate vasu kritiku globalnog kozmopolitizma?
- Kozmopolitizam kao verzija univerzalistickog konstruktivistickog prosvjetiteljstva crpi svoju idejnu matricu iz Spinozine imanentne materijalisticke filozofije egalitarizma, Kantove utopije vjecnog mira, te francuskih masonskih iluminista koji su svi nastojali opravdati uspostavu svjetske vlade.
Sam koncept covjecanstva je nejasan jer za vrijeme antike ne postoji pojam covjecanstva. U krscanstvu i Patristici, Sv. Augustin dijeli ljude u dvije vrste jedna grupa koja zivi po Bogu a druga koja zivi po ljudima.
Dakle kozmopolisticka paradigma gradanin svijeta jedna je prazna floskula bez filozofskog sadrzaja jer je derivat antroponcentricnog humanizma renesanse koja smatra covjecanstvo kao zbirku nediferenciranih individuma.
U globalnom svijetu pojavljuje se nova teza u modi da su narodi nomadska plemena te da se identiteti mogu iskonstruirati kao lego kockice.
U knjizi kao protuteze takvoj potrosackoj uniformizirajucoj nivelaciji suprotstavljam organicisticku diferenciranu viziju svijeta i zajednica utemeljenih na pluralnosti ukorijenjenih identiteta.
Koncept “vizija svijeta”
Sto podrazumijevate pod konceptom "vizija svijeta"?
- Kad govorim o viziji svijeta onda govorim o posebnom senzibilitetu stanje intuitivnog intelekta. Ponajprije sam instinktno privrzen vrednotama casti, rijeci, hrabrosti, uzvisenosti, estetizma, elitizma i difrenciranog reda, vrednote koje bi strukturalno trebale biti ozivotvorene i sistematizirane u okviru organicistickog i hijerarhiziranog drzavnog poretka.
Smatram kako postoji vrijeme iskona kao paradigme supremacije bitka koji je u modernitetu nestao i doveo do zaborava bitka s pojavom racionalizma i materijalizma, te kao protusvijet smatram kako treba vjerovati u pojavu i vracanja nadolaska bitka. Drzim da bi to bio pravi smisao svake revolucije sto u pravom smislu rijeci znaci re-volvere- vratiti se na izvoriste.
Koja je razlika izmedu hrvatskog domoljublja i hrvatskog nacionalizma o kojoj govorite u vasoj knjizi?
- Mozda zvuci paradoksalno da hrvatski nacionalizam ne postoji odnosno da postoji obrambena inacica hrvatskog domoljublja ali ne nacionalizam kao ideoloska doktrina.
Hrvatsko domoljublje je tijekom povijesti oscilirala izmedu dvije struje: jedna sluganska ( koalicijsko-unitaristicka) koja uvijek trazi stranog tutora kao jamca za nacionalni opstanak a druga suverenisticka koja je pretezito proizasla iz katolickog misaonog inkubatora te je tezila prema potpunom hrvatskom osamostaljenju.
Takva politoloska binarna podjela u hrvatskom korpusu jos uvijek danas postoji.: Starcevicansko pravastvo protiv Strossmayera i Rackog slavosrbstva, Gajevo slavenstvo protiv Kuzmaniceve nacionalne opcije, Frankov trijalizam protiv jugoslavenstva Supilo i Trumbiceva koalicionastva, Pavelicevo nacional-ustasko-revolucionarstvo protiv Titovog jugo-komunistickog federalizma i Hebrangove sovjetske Hrvatske, neutralizam protiv atlantizma, te eurofilstvo protiv euroskepticnosti.
U Hrvatskoj pak domoljublje ostaje na razini obrane ostatka ostataka i na razini obrane Radiceve pravice uzdajuci se u junacku srecu i Bozju providnost.
Tudmanizam ideologija ili domoljubnim suverenitetom?
- Kad se danas govori o tudmanizmu, onda treba imati na umu da tudmanizam ne predstavlja ideologiju vec povijesnu reaktualizaciju hrvatskog domoljubnog suverenizma koji se je na ovim prostorima i u danom povijesnom kontekstu uspio afirmirati kao nacionalni integracijski i medunarodni cimbenik.
Pojasnite nam vasu koncepciju povijesti...
- Nisam pobornik ideje kraja povijesti, jer smatram da povijest pokrece vitalna energija svakog naroda koja moze biti opadajuca ili usponska. Kljucni cimbenik povijesnosti je koncept borba naroda prema kojem svaki narod u povijesti je suocen sa suparnistvom ili konfliktualnom dijalektikom drugog naroda, u potrazi za prostor, sigurnost i ocuvanja opstanka.
S mnogo aspekta, sluzbena povijest je teska i tragicna krivotvorina.
- Hrvatski list (Zadar, ozujak 2008.)