MIS KOJI JE POSTAO LAV

GEELONG - Tanja Radojevic samo je jedna od nekoliko tisuca pripadnica brojne hrvatske zajednice u Geelongu, koja u drugom po velicini gradu u Victoriji uziva veliki ugled.

Upravo Tanjina dirljiva prica objavljena je proslog petka u izdanju mjesnoga tjednika  'Geelong Independent', u specijalnom dodatku tiskanom kao uvod u izuzetno popularan multikulturalni festival Pako Festa, koji se odrzava ovog vikenda. Clanak koji je napisao novinar 'Independenta' Adrian Regan objavljujemo u 'Hrvatskom vjesniku' uz ljubazno dopustenje 'Geelong Independenta', a navodimo ga u cijelosti...

Roditelji Tanje Radojevic bili su odvojeni tri godine za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Moj otac napustio je Hrvatsku jer je bio pripadnik ruske Bijele Armije nakon Drugog svjetskog rata, a njegove roditelje bili su ubili komunisti. Godine 1942. komunisti partizani presli su drzavnu granicu a moj otac je otisao da se pridruzi njemackoj vojsci', ispricala nam je Tanja.

'Mi smo ostale kod kuce i nakon tri godine moja je majka dobila prvo pismo od mog oca iz Austrije'.

Tanja svoju pricu nastavlja dalje:

'Nakon rata pitali su ga gdje bi zelio ici i on je rekao u Australiju kamo je stigao 1948. godine i potpisao ugovor da ce dvije godine raditi gdje god ga posalju'.

'Dospio je u Ocean Groove, kao radnik tvrtke International Harvester. Kad su te dvije godine prosle, poceo je raditi u srednjoj skoli u Geelongu.

Iako je nakon Drugog svjetskog rata bilo tesko otici iz Jugoslavije, Tanji, njezinoj majci i sestri dozvoljen je odlazak.

'Iselile smo 1950. i otisle u Trst, gdje smo ostale godinu i pol dana', prisjeca se Tanja.

'U Australiju smo doputovale brodom Roma, a stigle smo u Port Melbourne. Ja uopce nisam poznavala oca jer je otisao kad sam bila mala beba'.

'Majka mi je dala fotografiju i rekla: Sad pogledaj dolje i pronadi svog oca. Tada sam po prvi put doista ugledala vlastitog oca'.

Tanja je imala samo 15 godina kad je upoznala svog muza Vinka, mladica koji je u Australiju stigao 1956.

'Mi smo se upoznali, no moji roditelji su se potpuno protivili razgovorima s mladicima i slicnom, pa sam se u dobi od 16 godina udala misleci kako cu tako steci svojevrsnu slobodu', nastavlja Tanja svoju pricu.

'Znate kakvi su mladi, mislis da si slobodan a nisi: imas muza a zatim djecu i ostale obaveze.

U vrijeme kad smo cekali prvo dijete, nismo imali nista. Zivjeli smo kod oca i majke i nesto prije nego se dijete rodilo, moj muz poceo je raditi u dvije smjene'.

'Vinko je istovremeno radio u International Harvesteru i Fordu. Kad su to saznali poslodavci', kaze Tanja, 'dali su mu ultimatum: oni ili mi!

Ostao je u Fordu, a Tanja se zaposlila u Bell Parku.

'Radila sam u svakoj trgovini u ulici', prisjeca se Tanja.

'Radila sam u prvom malom supermarketu koji je otvorio covjek po imenu Santalucia. U prodaju je stavio nesto lizalice, zvakace gume, nekoliko cigareta i posao je krenuo.

Vinko je otisao u mirovinu s 55 godina starosti 1990. u prvom valu viska radne snage Forda', kaze Tanja.

'Dosao je kuci i rekao:' Uzeo sam otpremninu, kupit cemo kamp kucicu i putovati po Australiji.

No ja sam rekla da ne mozemo to uciniti. Moja sestra je preminula u to vrijeme a moja majka imala je samo mene'.

'Moja je majka umrla 1991. i mi smo poslije toga putovali 7 godina. Moj muz umro je 1998. no prije toga zajedno smo bili u Cape Yorku, Kakaduu, sve smo vidjeli'

'Nakon smrti moga muza, uvukli su me u Hrvatski klub' rekla je Tanja.

'Sve do 1999. nisu imali klub za starije osobe. Hrvati nisu nikad ikamo isli. Nakon sto bi otisli u mirovinu, ostali bi kod kuce, uredivali vrt, cuvali unucad i to je sve'.

'Kao sto kaze moj sin:' Bila si mis, sad si lav. Postala si lav', to je rekao.