Dogadaj godine medu Hrvatima pod Juznim krizem

Razgovarao: Mate BASIC

MARKO PERKOVIC THOMPSON, najpopularniji hrvatski rocker svih vremena, ujedno i najkontroverznija osoba na hrvatskoj glazbenoj sceni, tijekom poslijebozicnih i novogodisnjih blagdana u Australiji bi trebao odrzati nekoliko velikih koncerata. Dok se s jedne strane hrvatska zajednica veseli tomu cinu, s druge su strane, ocito, zestoko uprli stanoviti lobbyji nastojeci sprijeciti njegovo gostovanje na tlu ovoga kontinenta: brojni su negativisticki tekstovi objavljeni cak i na stranicama The Agea, The Australiana, The Geelong Advertisera, a posebno The Austrlian Jewish News...

Ne nastojeci polemizirati s mnostvom uvredljivih neistina tamo objavljenih, 'Hrvatski vjesnik' odlucio je razgovarati izravno s Markom Perkovicem Thompsonom, na samomu  pocetku upitavsi:

Kako se vec tjednima najavljuje u "Hrvatskom vjesniku", Vi u poslijebozicnim danima, tj. uoci same Nove 2008. godine te za njezin docek, dolazite na novu australsku turneju. Kazite, jeste li isposlovali vizu, je li sve u redu sa tzv. legalistickoga stajalista?

Evo, cekamo jos, za nekoliko dana sve bi trebalo biti u redu. Ne vjerujem da postoje neki problemi, iako jos prikupljamo neke papire. No, ljudi od tamo nam javljaju da je sve u redu...

Koji ljudi?

- Profesor Luka Budak i Jozo Brkic u ime Ujedinjenih hrvatskih klubova, koji nastupaju u ime ujedinjenih hrvatskih zajednica u Sydneyu, Perthu, Adelaideu i Melbourneu... Rijec je o Inicijativnom odboru koji je nas pozvao, i kojemu smo se mi odazvali....

Kad ste posljednji put nastupali u Australiji 2005., a kada je to takoder bilo kontroverzno, navodno ste vizu isposlovali u Veleposlanstvu u Zagrebu, a ne u Canberri, sve kako je netko ne bi sprijecio.... Ili je mozda bilo obratno...

- Ma, ne mogu se vize isposlovati tamo ili ovamo, procedura je uvijek ista: oni u Australiji odobre vizu, a ovi ovdje to "udare", "upucaju", znaci, isti je put kakav je bio prije 10-15 godina, a tako je i sada....

Danas kada razgovramo, u Australiji je utorak uvecer, 18. prosinca. Vi trebate svirati u Melbourneu 29. prosinca. Dakle, nista jos s vizama nije rijeseno, ako ja dobro razumijem, a uz to viza ne treba samo vama, vec...

- Ne znam kako bih vam to bolje kazao nego sto vec jesam: rijec je o najnormalnijoj proceduri, u kojoj mi ne vidimo nikakvih problema, niti bi ih trebalo biti, niti ja znam zasto bi ih trebalo biti. Niti  mislim da Australci vide ikakve probleme s nama...

Ja samo govorim o tzv. "kontroverzi Thompson"... Ipak, vi govorite u mnozini, pa kazite:  koliko viza vama uopce treba?

- Nas ukupno dolazi trinaestero, sto podrazumijeva cijelu glazbenu skupinu, te ljude iz menadzmenta i ljude iz tehnike. Uglavnom, rijec je o istoj ekipi koja je na okupu i kad pravimo koncerte bilo u Hrvatskoj, bilo gdje, nije to nista posebno.

Navodno ste, prigodom ulaganja  zahtjeva za vizu za Ameriku i Kanadu, tj. za sjevernoamericki kontinent, kako su pisale novine, morali priloziti prijevode svojih pjesama. Jesu li i Australci trazili takvo sto?

- Ne, ne, ne... Nitko to uopce nije trazio, to je netko u medijima krivo prenio. Mi smo vize dobili na najnormalniji nacin, onako kako ih dobijamo i inace kada idemo u Ameriku... Ali, kada vec govorimo o prijevodima mojih pjesama na engleski, mi smo to ucinili samoinicijtivno, samo tako da bi svatko mogao vidjeti o cemu mi govorimo u tim pjesmama, i ti prijevodi na engleski dostupni su u svakomu trenutku svakomu onomu tko ih zeli vidjeti...

Govoreci o tim pjesmama, kazite, hocete li u Australiji samo svirati ili ce se koncerti sastojati od "cjelovecernjih predstava"?

- Ja sam samo glazbenik, nisam ni glumac ni sportas. Mene sto se tice, mi cemo samo svirati. Doduse, ne znam sto su organizatori tamo sve pripremili, jer cuo sam da se dosta kulturno-umjetnickih drustava zeli ukljuciti, pa ce nastupiti i Shorty, onaj decko iz Slavonije, odlican momak, koji ima dosta dobrih pjesama, koji je bio gost na vec nekoliko mojih koncerata

 Kako ste rekli da se zove?

- Shorty, Shorty... Pa, vjerojatno ste culi onu  njegovu  "Dodi u Vinkovce", to je hit ovdje u Hrvatskoj, ljudi ga vole, dolaze na njegove koncerte, on svira s tamburicama a ujedno repa, mladi ga posebno vole... Mi smo u dobrim odnosima, iako je on nevezano s nama otisao u Australiju, no mislim da ce biti na nasim koncertima, tako su nam barem organizatori kazali. Odnosno, ne znam za sve koncerte, ali u Sydneyu bi trebao biti s nama...

 Zar nije Shorty trebao nastupati u predizbornoj kampanji za HDZ - sto ste vi, usput budi receno, navodno, odbili - pa su ga onda opoceli napadati za vezu s drogom?

- Ne mislim ja da je u pitanju takva osoba, to je sigurno neka pogreska. Ne znam je li on nastupao za HDZ, niti meni to smeta.. Kad je o meni rijec, valja reci da ja doista nisam trgovao sa strankama, nego sam jos davno rekao da se ne zelim petljati u predizbornu kampanju, da ne zelim sudjelovati u bilo kakvoj politickoj kampanji, jer su moje pjesme iznad bilo kakvih kampanja i politickih stranackih programa.

Moje su pjesme namijenjene svakomu Hrvatu, domoljubu, a moja je odluka cvrsta - ja ne zelim ljude dijeliti u stranke i kampanje. Ja bih volio da svi ljudi iz mojih pjesama crpe samo ono o cemu one govore - o ljubavi prema Domovini, Bogu, obitelji i covjeku.

Vas je prateci bend u meduvremenu poprimo sasvim drukciji izgled nego nekada. Primjerice, s vama sada svira nekoliko clanova legendarnoga "Prljavoga kazalista". Kako su se ti tipovi ukopili u vas 'nacin'?

- Ja sam iznimo sretan zbog toga sto su ti ljudi uopce dosli svirati sa mnom. Hocu reci, oni nisu dosli samo zato da bi bili sa mnom na pozornici, vec su to ljudi koji su zajedno sa mnom bili u studiju, usnimavali su sve do zadnjega detalja. Moj je posljednji album - znate li to? - snimljen potpuno uzivo, tamo je svaki bubanj, svaka gitara, svaka klavijatura "zivi instrument"...

Damir Liposek Keks (vjerojatno prije drugih o njemu govorite), on je sjajan gitarist koji je usnimavao i nasnimavao gitare s Tomislavom Mandaricem, dok je Fedor Boic, takoder bivsi klavijaturist "Prljavoga kazalista" usnimavao klavijature, a Damir Somen, najbolji bubnjar u Hrvata, on se dakle bavio bubnjevima, dok je od starih clanova ostao samo basist Tiho Orlic...

Ali, nisu to samo ljudi koji sa mnom nastupaju na pozornici, nego su to ljudi koji su zajedno sa mnom producirali, aranzirali pjesme s posljednjega albuma... Dakle, svi su ti ljudi zasluzni za taj zvuk na novom albumu...

Zar nekada Thompsona nije pratio tzv. bend Tihe Orlica?

- Ne, to ste vi nesto pomijesali. Tiho Orlic svira bas gitaru u mojemu pratecem bendu i pjeva porateci vokal. Osim sto suradujemo na taj nacin, ja doista sura�ujem s Tihom Orlicem na njegovim zasebnim albumima: jedan je vec gotov, a drugi se lagano priprema, pa ce i izici, sad bas ne znam kada.... Mi se, inace, zovemo Thompson Band...

Samo malo, je li se vi zovete Thompson Band ili Thompson i Band?

- Ma, svejedno ti je to. Mi to zovemo Thompson Band, a zapravo je Thompson i Band. Hmmm, tocno je to, zapravo, jer ja sam kantautor, a bend svira sa mnom.

Ali, vec sam to kazao, ovaj put smo uspjeli nesto vise: bend koji je mene pratio ujedno je usnimavao, aranzirao i sudjelovao u produkciji onako kako sam i ja sam radio. Znaci, stvorili smo jedan tim, gdje svi ti ljudi nisu bili samo "najamni radnici", nego su sudjelovali u cijelomu projektu, od pocetka do izlaska albuma...

Uostalom, bili su svi ti ljudi poznati i priznati glazbenici i prije mene, no ovdje su oni dali svoj znacajan prinos, svoj obol, a meni se cini da sve skupa to dobro zvuci.

Kada pak nastupamo na koncertima, onda mislimo samo o tome, a uz to svaki od nas dade nesto, odnosno ne nesto, ne 100, nego 120 posto, pa sve ima veci znacaj, vecu tezinu...

Ne mislim da bi sada trebalo praviti pitanje o tome kako se mi tocno zovemo, jer - mozda cemo suradivati slijedecih 30 godina, mozda samo slijedece godine, tko zna, uostalom, zasto je to vazno?

A zasto se vi uopce zovete Thompson?

- Thompson je nadimak kojega sam ja do bio 1991. godine, u doba kada sam - zajedno sa svojim suborcima - branio svoje Cavoglave i cijelu Dalmatinsku Zagoru. Tada sam ja zaduzio jednu staru americku pusku tipa Thompson, a kako nas je bilo vise koji su se zvali Marko, svima je mene bilo lakse zvati po imenu te najstarije puske koja je mene bila dopala... Eto, tako su me zvali prijatelji, suborci, a kad sam krenuo u glazbene vode, to je ostalo...

Cijelu hajku protiv nas pokrenuo cetnicki pokret u Americi

Toliko o starim americkim puskama, ali vi ste se nedavno vratili sa sjevernoamericke turneje, a po povratku ste izjavili kako vam je i u Kanadi i u SAD-u na gotovo svakomu koncertu probleme stvarao dio ekstremistickoga srpsko-zidovskoga lobbyja, osim u Los Angelesu...

- Iskreno, kada smo tamo krenuli, mi nismo ocekivali, ni pomisljali, ni sumnjali, niti sanjali da ce biti tako kao sto je bilo. Bilo je to ruzno, mi nismo bili spremni na takav pritisak od, recimo, od strane medija. Ali, kad je vec to pocelo, mi smo lagano poceli proucavati situaciju, pa smo "vidili oklen vitar puse".

Dakle, uvidjeli smo da je cijelu hajku protiv nas pokrenuo cetnicki pokret Ravna Gora, a - nazalost - njemu se pridruzio i Centar Simon Wiesenthal. Oni su na doista jedan nekorektan nacin, neposteno i lazno, mene predstavljali kao "nacista", kao covjeka koji oko sebe okuplja naciste, koji pjeva nacisticke, fasisticke pjesme... Bilo je to vrlo uvredljivo, ali sam ja mislio da ce sve to nakon prvoga koncerta, onoga u New Yorku, splasnuti...

Bilo je tamo i policije i svakoga, pa sam ja pomislio da ce sad svima biti jasno da nije rijec ni o kakvim "nacistima", vec da je rijec o obicnom rockerskom koncertu, gdje nastupa jedan hrvatski patriot koji govori o ljubavi prema Bogu, obitelji i Domovini....

Biste li mi mogli - iz trenutka u trenutak - opisati kako ste se tocno osjecali, sto ste razmisljali, kako ste prozivljavali hajku koja se odvijala na radijskim i televizijskim postajama diljem svijeta, na novinskim stranicama, na internetu, a ne sumnjam da su vam i telefoni zvonili...

- Nemate vi toliko stranica u novinama da bih vam ja sve to opisao. Jasno je da mi je sve to bilo tesko i mucno...

Opisite samo jedan teski trenutak...

- Pa, mozda mi je bilo najteze kada sam u jednom listu, mislim da je to bio "New York Times", procitao nesto, otprilike da iz Hrvatske dolazi neki nacist, uz to sa svojom nacistickom skupinom koja ga prati, pa ce sad u njihovu gradu napraviti golemi nacisticki skup, a sve to po uzoru na posljednji veliki nacisticki skup u Zagrebu - misleci na moj koncert na Maksimirskom stadionu - gdje smo navodno mi slavili zlocine koje su napravili nacisti, pa smo cak slavili i Hitlera, itd., itd. 

Tada sam se osjecao doista lose, misleci: majko moja, cime se sve to ti ljudi sluze da bi okaljali mene, moje ime, moju publiku, nabrajajuci ministra Primorca i sve one ugledne osobe koje su dosle na taj koncert na Maksimiru, a kojega cu ja osobno pamtiti cijeloga zivota?

Bilo mi je to tesko citati, podnijeti, progutati, i jest, plakao sam...

A kad je kasnije uslijedio koncert - istoga dana za koji su takvi mediji najavljivali da ce doci, zamislite, nekoliko tisuca prosvjednika - dosao je cijeli kordon policije, valjda misleci da ce se tamo okupiti nacisti. Ali sto - umjesto "nacista" jedne strane, i umjesto tisuca "prosvjednika" s druge strane, tamo je doslo njih 12: jedan od njih je nosio transparent na kojemu je pisalo: "Vratite nam Titov duh", pa: "Smrt fasizmu, sloboda narodu", onda: "Hrvati fasisti"...

Policiji je to bilo smijesno, vjerojatno su se ti jadni specijalci pitali gdje su sad "nacisti", a onda kad ih vec nije bilo, e, onda su se sklonili i pomaknuli, promatrajuci ljude koji s obiteljima dolaze na koncert... Sve su to oni vidjeli, kao sto su to vidjeli i svecenici, i drugi predstavici Crkve, pa i kardinal Edward Egan, inace Irac, koji je razumio da nase pjesme govore samo o obitelji, Crkvi, Domovini i covjeku... Tada su doista iza mene stali svi, i Crkva, i hrvatska zajednica, i pojedinci, jedino - diplomacija se sakrila, nikoga od njih nismo mogli niti dobiti...

Evo, to je detalj, ali kad bih sada pricao price "od grada do grada", eh, dugo bi to trajalo...

- Sve se to dogadalo u Americi i Kanadi, a vasa supruga je, koliko je poznato, kanadska Hrvatica, ciji roditelji navodno jos tamo zive. Kako su oni sve to dozivjeli?

- Svima je to bilo tesko - citati, slusati, gledati u medijima takve objede, a zapravo, na temelju nicega. To nije bila samo uvreda meni, mojoj obitelji, obitelji moje supruge, nego je to bila uvreda i svim ljudima koji suraduju i koji sviraju sa mnom, ali i uvreda cijeloj mojoj publici, svima onima koji dolaze na moje koncerte, koji kupuju moje albumu. U jednomu razgovoru za jednu tamosnju televiziju ja sam to upravo tako jasno kazao...

Medutim, valja opet reci, kada govorimo o tim lobbyjima, da ja uistinu ne mislim da zidovski narod ima nesto protiv mene ili protiv moje publike ili protiv moje glazbe. Ovdje je rijec o pojedincima koji - zasigurno opravdanu zebnju u svezi na sam spomen na nacizam i holokaust - pretvaraju u biznis, a pritom se udruzujuci sa cetnicima. A sto cetnici misle i rade, to je takoder jasno...

Dakle, govoreci iz vlastita, pojedinacnoga iskustva, ja zelim naglasiti da ne mislim, niti sam ikada mislio, da zidovski narod napada hrvatski narod, ili da zidovski narod napada mene, moju glazbu ili moju publiku. Ne, ne, nego to rade samo pojedinci koji - u ovom slucaju putem mene - zele staviti neki teret Hrvatima na leda.

Konacno, svi mi znamo da mi nismo ni nacisti, ni fasisti, niti ista slicno: mi smo samo ljudi koji vole svoju Domovinu, mi smo ljudi koji to isticemo, kao sto isticemo da postujemo svakoga drugoga...

U Americi, kako je vrijeme odmicalo, tako su i medijski napadi jenjavali, valjda su svi uvidjeli o cemu je rijec...

Vasa supruga, je li ona Hercegovka?

- Ne, ona je Dalmatinka, odnosno, mater joj je iz Zirja, a otac iz Popovica pokraj Zadra...

Znaci, nije Hercegovka?

- Nije, a sto da i jest? Pa, ja ne dijelim ljude na Dalmatince, Hercegovce, Licane, Slavonce, Zagorce, Istrane - Hrvati su meni svi jednaki Hrvati...

Pitam to zato sto se nacelno misli da je Thompson na neki neobican nacin povezan s podrucjem Herceg-Bosne...

- Mozda bi se to moglo i tako reci, jer ja sam doista sa svojim djelovanjem, pa i kroz glazbu, uvidio sto se radi i sto se dogada na podrucju Srednje Bosne, na podrucju Hercegovine, Posavine... Zbog toga me ponukalo da u nekoliko svojih pjesama to i dotaknem. To jesu ljudi koji su mentalitetom slicni nama iz Dalmatinske Zagore, cak je i krajolik gotovo isti: kamen na Sirokom Brijegu ne razlikuje se od kamena u mojim Cavoglavama. Osobno, proveo sam dosta vremena u Hercegovini, djelujuci humanitarno i - ukratko - bivajuci s tim  narodom. Zato znam da su ti ljudi dali puno za Hrvatsku, znam da su ginuli za Hrvatsku i za hrvatsku slobodu. Nazalost, politika je tim ljudima okrenula leda, a meni to - i kao Hrvata i kao covjeka - smeta jer ja, kao svoju, osjecam tu nepravdu koja je njima nanesena.

U svemu tomu, ja njima nastojim vratiti dio onoga sto su oni dali, makar onoliko koliko je u mojoj moci... Svojim pjesmama...

Pojedinci koji provociraju iz vlastita interesa

Kako se prodaje sada novi album "Bilo jednom u Hrvatskoj"?

- Prodao se u vise od 100.000 primjeraka, cak je premasio album "E moj narode" koji je pak bio, koliko ja znam, najprodavaniji album u povijesti hrvatske glazbe.

Mozda zbog toga i postoji toliko zanimanje publike da nas vidi uzivo. Zamislite, u pedesetak koncerata koje smo do sada odradili nakon novoga albuma, nas je uzivo vidjelo vise od pola milijuna ljudi. A nismo jos niti na polovici zamisljenoga...

- Na redu je tijek turneje, znaci, Australija, ali jeste li pritom upoznati s lobistickim napadima na vas, a putem vas, i na hrvatsku zajednicu, u Australiji, poglavito u dijelu zidovskih glasila, pa i u vodecim tiskovnim medijima, gdje vas otvoreno dovode u vezu s nacizmom i fasizmom?

-  Opet moram ponoviti: ja ne tvrdim, nikada nisam tvrdio, niti ja mislim da je rijec o napadu zidovskoga naroda. Niti ja razumijem zasto bi toboze taj cijeli narod bio protiv mene, protiv mojih pjesama, protiv moje glazbe, cak ako je taj narod doista opravdano osjetljiv na nacizam.

Dakle, tamo je rijec o pojedincima koji provociraju iz vlastita interesa.

A ja bih volio kada bi ti pojedinci konacno jednom mogli pronaci i reci: "Evo, tu i tu, na tom i tom mjestu u tvojim pjesmama postoji nacizam". No, toga nema!

Znaci, ponavljam, rijec je opojedincima koji zlorabe zidovsku osjetljivost, u ovom slucaju, na krivom primjeru.

Drugo je pak to sto rade cetnici (sada opet kazem - ne svi Srbi, nego kazem - cetnici), pa oni nama stalno rade o glavi, otkako znam za sebe, i ranije... Ali, ja ne vjeruem da bi zidovski narod, ili da bi zidovske udruge sada ustale protiv mene ili protiv mojega koncerta ili protiv publike koja ce doci na moje koncerte u Australiji...

Zapravo, ja mislim da ti pojedinci dugorocno gube, mislim ce to zavrsiti onako kako je zavrsilo u Kanadi i Americi - cak i oni koji citaju takve napise nakraju ce vidjeti da ovdje nema nikakvih primisli o nacizmu ili necemu slicnomu...

Nije li rijec o tome da zvuk s Thompsonovih albuma previse podsjeca na Jakova Gotovca, na "Eru s onoga svijeta", sto se mozda nekima drugima ne svida, ha?

- Zvuk, sve to, pa zar to nije stvar ukusa? Ne znam zasto bi to nekoga zivciralo?

A jeste li pozeljeli napraviti zvuk slican Jakovu Gotovcu?

- Ne bih ja to tako kazao. Ja sam samo u svojoj pjesmi "Geni kameni" iskoristio onaj mali dio iz "Ere s onoga svijeta". Mozda vi sada mislite na cinjenicu da je Jakov Gotovac podrijetlom iz Dalmatinske Zagore kao sto sam i  ja, pa smo kao takvi miris toga podneblja pretvorili u slicne zvukove. To, naime, mogu razumjeti, ali jos uvijek ne razumijem zasto bi to nekoga iritiralo, a posebno zasto bi se to moglo povezati s nacizmom.

Ozbiljno govoreci, Gotovac spada u povijest hrvatske glazbe, a mozda i sire, a ja sam samo rocker, nas povezuje tek to sto smo rodeni u istom podneblju i to sto sam ja u jednu svoju glazbu ukomponirao dio jedne njegove skladbe...

Ovo mi se cini malo preozbiljnim, ali ja nisam kompetentan da bih govorio o filozofiji glazbe - ja samo radim ono sto mislim da je dobro, pjevam o tome o cemu mislim da treba pjevati, radim to na najbolji nacin na koji znam, i to je sve...

- Dobro, ali ako nije zvuk, sto je onda u pitanju, kada je - koliko se zna iz dostupnih podataka - notorna cinjenica da ni vi niti itko od hrvatskih pjevaca ili glazbenih skupina nikada nije podrzavao fasizam ili nacizam, mozda cak ekstremno obratno?

- Ponavljam po tko zna koji put: ja nikada nisam rekao da to rade Zidovi ili da to radi zidovski narod. Jednostavno, to rade pojedinci koji mozda pripadaju tom narodu, a koji zlouporabljuju osjetljivost toga naroda na fasizam i nacizam. Oni od toga prave biznis, oni prave posao.

Pa svi mi znamo da bi temeljna uloga Centra Simona Wiesenthala trebala biti progon nacista. Ali, gdje ti nacisti jos uopce zive? Ja nemam pojma. Ti nacisti su pohvatani ili su pomrli. No, da bi novovjeki agenti Centra Simona Wisenthala i slicnih centara mogli dobro zivjeti, da bi mogli dobijati honorare prikupljenje na razne nacine, pa da bi ostali na tim "funkcijama", e, onda oni moraju traziti "naciste". Tako su pronasli mene kao "nacista", pa i jos neke...

Kazem vam, rijec je o neradnicima, o provokatorima koji, ponavljam, zlorabe osjetljivost zidovskoga naroda prema fasizmu i nacizmu....

Uostalom, koliko ja znam, Hrvati i Zidovi nikada nisu imali nikakvih sukoba nigdje na svijetu. Stovise, postoji puno, pa i povijesnih povezanosti izmedu hrvatskoga i zidovskoga naroda: prvo, veze nas abrahamska vjera, drugo, veze nas stradanje u Drugomu svjetskom ratu nakon kojega se mi, slicno kao i Zidovi, do dana danasnjega nastojimo oporaviti, a jos ce biti tesko doci na kraj s posljedicama genocida pocinjena nad nama, a trece: zar nismo jednako zudjeli za drzavom, i mi Hrvati i Zidovi?

- Usput budi receno, mozete li vi uopce kontrolirati kako ce tko biti obucen na vasim koncertima, tko ce kakvu kapu nositi, s kakvim ce znakovljem doci, sto ce ciniti sa svojim rukama ili nogama, i u kojemu ce ih smjeru podizati?

- Niti ja to mogu kontrolirati, niti ja za to imam ovlasti. Ja sam glazbenik, iza mene stoji moj bend. Ja izadem na pozornicu i odgovaram za sve sto kazem, odsviram, otpjevam ili ucinim na toj pozornici na tom koncertu. Kako ce tko biti obucen u publici, kako ce se ponasati, e, to je stvar drzave, stvar zakona zemlje u kojoj se nalazimo, stvar policije...

Pa, nije valjda doslo dotle da pjevac s pozornice mora nekomu uvjetovati kako ce se u publici oblaciti i ponasati? Ako ja sviram u Hrvatskoj, onda ja mislim da drzava Hrvatska ima zakone koje ja postujem. Ako ih ja prekrsim, neka oni rade sve sto misle da treba uciniti. Sad zasad, me�utim, ja zakone ne krsim...

Pa, neka meni bilo kada, bilo gdje na svijetu, kaze kada to ja nisam postivao zakone bilo koje zemlje, a posebno kada sam ja ikada ikoga pozivao na fasizam, nacizam, staljinizam, ili ista slicno! Ili, jesam li ja takvo sto ikada napravio ili u jednom interviewu, ili na bilo koji drugi nacin? Nisam! E, pa kad nisam, neka svatko odgovara za svoje postupke, ukljucujuci i gospodu koja me napada.

- Kad kazete "gospoda", dopustite mi da vas pitam: znate li vi uopce tko je Alen Budaj, koji je u Slobodnoj Dalmaciji tijekom vase americke turneje bombasticno izjavio kako on, u suradnji s Efraimom Zuroffom, diljem svijeta, vjerojatno i s Mannyjem Waksom, izvrsnim direktorom podruznice B'nai B'rith u Australiji, nastoji organizirati  sprjecavanje svih vasih koncerata?

- Ma, nemam ja pojma tko su ti ljudi. Cuo sam za toga Budaja, on je navodno blizu tridesetoj, a nema ni dana radnoga staza. Mozete li vi zamisliti covjeka u tim godinama bez radnoga staza: valjda ga netko nekako financira, pa kako bi inace zivio? A tko ga financira, i zasto? 

_______________________________________________

NAJBOLJI SVIRACI NA SVIJETU

Posljednji put kada ste gostovali u Australiji, nastupali ste u elitnim dvoranama... U Melbourneu, po posjecenosti ste nadmasili Rolling Stonese, a u istoj toj dvorani Kylie Minogue otkazala je koncert negdje u to doba... Sada, u sijecnju, u Australiju dolaze Sting i The Police, a sto vi ocekujete?

- Ja sam u Australiji boravio u vise navrata. Oni prvi nisu bili bas slavni, ali zadnji put, tj. 2005. bas sam inzistirao na visokoj produkciji, inzistirao sam na tome da dobijemo najvise sto mozemo dobiti. I to samo zato sto sam mislio - neka nasi mladi Hrvati dovedu svoje prijatelje Australce, neka svi vide da nas ima, neka vide sto mi sve mozemo pripremiti i uciniti, neka svi dodu u Festival Hall...

Ja sam sebi rekao: "Hvala ti dragi Boze sto si nam dao da mozemo cijelomu svijetu pokazati da nismo nista manje vrijedni, a mozda smo i bolji"...

Zbog toga, i ovoga puta cemo pokazati kako se mozemo ravnopravno nositi s bilo kojim svjetskim bendom, jer mi imamo najbolje svirace na svijetu, i jer ce to biti jos jedne slavlje hrvatskih vrednota...