Svecenik modernoga holokausta

Kao epilog ovog putopisa Titove vladavine uputio sam se u srediste samoga trga ispred monumentalne zgrade Hrvatskog narodnog kazalista koji, paradoksalno, sadrzava u sebi poznati kazalisni zastor "Hrvatskoga narodnoga preporoda", u sredistu trga koji nosi ime Broza Tita. Ime Trg marsala Tita na Kazalisnom trgu predstavlja paradigmu komunistickog, ideoloskog i mentalnog zastora koji jos prikriva i oblikuje hrvatsku javnost i onemogucava istinski duhovni i mentalni preporod hrvatskog naroda kroz nuzno prosvjecivanje i prociscenje kolektivnog pamcenja. Ispred kazalista sjetio sam se –ilasove "Nove klase", koju je on obiljezio kao "kastraciju inteligencije", i koja igra kazalisnu predstavu s prislilnom dovedenom publikom i pada u ekstazu pred samim sobom. Zaista, ta fiktivna kazalisna predstava svih onih koji banaliziraju, velicaju lik i djelo Broza Tita, na taj nacin "kastrira" razumno i objektivno prosudivanje i analizu Brozove totalitarne vladavine.

Ti isti morbidni glumci i poklonici titoistickog mita ujedno prikrivaju apoteozu ili kulminaciju same prirode njegove vladavine koja se ocitovala kroz zlocinacku i genocidnu industriju koja je prouzrocila progon, zatvaranja i smrt tisuca nevinih Hrvata i ostalih politickih protivnika.  Kao simbol epiloga Titove vladavine, srediste trga, tu gdje stoluje Hrvatsko narodno kazaliste pretvara se u gcko "thymele", mjesto masovnog zrtvovanja u grckim tragedijama, popraceno sa zborom "ritualnih" "parodosa"  koji kao u kazalistu Epidaura prikazuju dramu zlocina i neizvjesnu borbu izme�u dobra i zla - pise Jure Vujic u knjzi "Trg marsala Tita - mitovi i realnosto titoizma'.  (...)

U Leksikonu genocida, u kojemu J. B. Tito figurira uz Staljina i Mao Ze Tonga na top-listi svjetskih zlocinaca koji su pocinili genocid, u istoj listi mu se pripisuje odgovornost za milijun i 172 tisuce zrtava. Takoder, u uglednom njemackom listu "Bild" prije nesto vise od dvije godine objavljen je popis najvecih ubojica XX. stoljeca, temeljen na podacima Organizacije za pomoc zrtvama politicke moci u Europi. Na DESETOM mjestu najvecih masovnih ubojica XX. stoljeca je bivsi dozivotni predsjednik Jugoslavije 'marsal' Josip Broz Tito s milijun zrtava nakon rata.

Takoder bivsi predsjednik SAD Harry S. Truman izjavio je kako je "Tito pobio vise od 400.000. protivnika u Jugoslaviji i prije nego se cvrsto uspostavio kao diktator".

Stephane Courtois u "Crnoj knjizi komunizma" izricito obiljezava titoisticku komunisticku vlast kao genocidnu vlast:  "Rijetko se u povijesti dogadalo da uspostavi nove vlasti prethodi takvo krvoprolice... Glavne zrtve u nekim podrucjima bili su civili, vecinom djeca i starci. To je bio doista bratoubilacki rat sa stanovitim genocidnim crtama."

Vidjet cemo nadalje da masovni zlocini pocinjeni tijekom rata nad hrvatskim narodom nakon Bleiburga, i na drugim nesrpskim narodima od strane jugoslavenskih organa pod zapovijednistvom Tita odgovora stricto sensu svim kriterijama genocida onako kako ga je (prije negoli je genocid dobio sluzbenu kaznenu i zakonsku definiciju u Konvenciji od 9. 12. 1958., te u clanku 6. Rimskog statuta koji osniva Medunarodni kazneni sud) definirao Rapahel Lemkin: "Namjerno unistenje jedne ljudske zajednice - u totalitetu ili u jednom dijelu - ciji su pripadnici ubijani zbog njihove pripadnosti toj skupni, a genocid je pocinjen zbog rasnog ili klasnog razloga, te se materijalizira s odlukom  unistenja donesenom od drzave-partije, te se materijalizira pripremanjem i planiranjem zlocina".

Danas je nepobitna povijesna cinjenica da je komunisticki titoisticki represivni i totalitarni sustav odgovarao svim kriterijama definicije zlocinacke industrije onako kako ju je iznio Leon Goldensohn koji se osvrnuo na totalitarne sustave, a posebice na nacisticku zlocinacku industriju, odnosno na sustavno planiranje, pripremanje (objavljivanje na posebnim listama "politickih neprijatelja") i izvrsenje zlocina nad jednom nacionalnom ili klasnom skupinom. (..)

Svi su genocidi jednaki i sve su zrtve jednake i ravnopravne bile one zrtve fasizma ili zrtve komunizma, a licitiranjem i manipuliranjem s brojkama zrtava s jedne i druge strane pogubni je proces suprotan svim eticko-moralnim i demokratskim pravnim standardima, te potice razdor u drustvu.

Po definiciji povjesnicara Jamesa Petrasa postoje razni oblici genocida tijekom povijesti, ali svi podrazumijevaju planirano istrjebljivanje na velikoj razini, veliki broj ljudi ili skupina ljudi, kao pothvat koji sponzorira drzava.

Takvo istrjebljivanje temelji se na klasnom, etnickom, rasnom i vjerskom kriteriju zrtava.

Prema istom povjesnicaru moderni holokausti zapoceli su u XIX stoljecu i pocetkom XX. stoljeca genocidnim praksama engleskoga, americkoga i belgijskoga carstva koji su se dogodili u Indiji, a zatim na zapadu SAD-a, te u Kongu.

Ono sto je kljucno u genocidu jest uloga drzave u procesu sustavnog istrjebljivanja zrtvovanog pucanstva ili skupine ljudi, kao sto je to bio slucaj za vladavine "mladih Turaka" koja je provela genocid nad armenskim narodom 1915.-1917. s vise od milijun zrtava.

Isto tako, Hiroshima i Nagasaki, te slucaj masovnih bombardiranja u Vijetnamu i Kambodzi s vise od 4 milijuna civilnih zrtava, kao i sustavno istrebljivanje indijanske domorodne nacije za vrijeme americke kolonizacije i istrjebljivanje 200.000 Indijanaca Majasa u Juznoj Americi, predstavljaju odlike genocida.

Ono sto je za Jamesa Petrasa kljucno u definiciji genocida, nije rasisticki ili bilo koji drugi psihosocijalni i kulturoloski kriterij, vec imperijalisticka konstrukcija cija je podloga masovno istrjebljivanje skupina ljudi koji se protive imperijalistickom poretku.

Fenomen genocida uvijek je usko povezan s pojavom imperijalizma jedne odredene sile koja nastoji pod svaku cijenu nasilno nametnuti svoju imperijalisticku konstrukciju.

Svaki imperijalizam, bilo fasisticko-nacisticki ili komunisticki, dovodi neminovno do genocidnosti, jer konstrukcija carstva zahtijeva pokoravanje svih slojeva naroda i uklapa se u proces modernizacije i imperijalisticke konstrukcije, tako da mozemo in extenso reci da je hrvatski narod doista bio zrtva specificnog velikosrpskog i komunistickog genocida koji je nastajao 1945., a 1990. ponovno pokusao nasilno provesti velikosrpski imperijalisticki plan i konstrukciju.  

Tijekom Drugoga svjetskoga rata, a i nakon njega, "totalitarizacija rata" (u svim tehnoloskim komponentama, preciznost, mobilnost oruzja i mobilizacija brojcanih postrojbi) stvorila je pretpostavke za totalitarizaciju pogubnosti ratnih posljedica.                 

Naime, pobjeda se u ratu nije samo ostvarila porazima neprijateljske oruzane sile, vec i fenomenom masovnog stradanja pucanstva i industrijalizacije zlocina.

Ono sto je karakteristicno za kvalifikaciju zlocinacke industrije jest da ona nije anarhicni ili sporadicni fenomen izoliranih i nepovezanih zlocina, vec uhodani i institucionalizirani permanentni sustav. Povijesna je cinjenica da psihostrukturalna dominantna komponenta titioistickih komunistickih izvrsitelja masovnog zlocina u Hrvatskoj jest odsutnost savjesti i same svijesti krivnje o pocinjenom zlocinu (sto je razvidno bilo i za vrijeme Domovinskog rata), te o institucionaliziranom nijekanju pravnog i moralnog statusa zrtve sto tumace sluzbeni komunisticki dokumenti.

Naime prigodom provedbe sluzbenih popisa zrtava rata 1950.-1964. u uputstvima komisijama izricito je naglaseno: "Svi oni koji su u toku Narodnooslobodilacke borbe izgubili zivot na strani okupatora ili domacih izdajica bilo na koji nacin (kao borci, pomagaci, simpatizeri) ne smatraju se zrtvama rata."

Proces pokajanja i priznavanja komunistickih zrtava i odavanje pocasti tim istim zrtvama predstavlja nusznu psiholosku pretpostavku za opcu katarzu traumatiziranoga kolektivnoga pamcenja hrvatskog naroda.

Relativiziranje, umanjivanje ili negiranje titoististickih masovnih zlocina u ime "neporecivog", "bezgresnog", "dobronamjernog" i "dobrociniteljskog" antifasizma dovodi do primjene "negacijske metode" koja negira postojanje masovnih zlocina.

Time ih nastoji svjesno smjestiti u izolirane fenomene koji se radaju u "sivoj neodredenoj zoni" bez mogucnosti kvalifikacije i kvantifikacije.

(Odabrao i priredio: M. Basic)

NASTAVIT CE SE

______________________________________________________

VISESTRUKI KOMUNISTICKI GENOCID NAD NESRBIMA

Uspostava titoisticke komunisticke Jugoslavije (kao i osnivanje prve monarhisticke Jugoslavije 1918.), zapecacena je uz povredu prava samoodredenja naroda i manjina u multinacionalnoj drzavi. Narodi i manjine Jugoslavije nisu mogli odluciti o svojoj sudbini, te slobodno izraziti njihovu nacionalnu samobitnost. A takva diskriminacija vrijedi u prvom redu za nesrpske narode. Njima je protiv njihove volje nametnuta tuda drzava - totalitarna tvorevina koja vlada kako od 1918. tako i od 1945. Po zapovijedi i reziranju Tita, tijekom i poslije Drugoga svjetskog rata, pocinjeni su organizirano planski izvrseni masovni zlocini koji su bili usmjereni prema "nacionalnim neprijateljima i klasnim neprijateljima".  Moze se ustanoviti kako je titoisticka vladavina, prema definiciji genocida Stephana Courtoisa (u "Crnoj Knjizi komunizma") provodila i izvrsila paralelno i konvergentno dva genocida - RASNI GENOCID (uperen protiv nesrpskih naroda, njemacke i talijanske manjine, a pretezito protiv hrvatskoga naroda), te - KLASNI GENOCID usmjeren prema klasnim neprijateljima (sto se ocitovalo kroz prisilnu kolektivizaciju i progon "gradanskih-burzoaskih neprijatelja").

Foto: Fidel Castro i Josip Broz Tito