Uvreda stotinama tisuca umrlih i jos zivih Titovih zrtava

Foto - Nicolae Ceaucescu i Josip Broz Tito

Odabrao i priredio: Mate BASIC

Jednoga dana, spustajuci se s Gornjeg grada Zagreba, preko Trga svete Katarine, na koji se rado uputim na jutarnju kavu, te nezaobilazno posjetivsi Trga svetoga Marka, koji mirise na stoljetni povijesni kontinuitet hrvatskog naroda, odlucim se uputiti bez preciznog cilja preko sredisnjeg Trga bana Jelacica, sve do malenog trga Petra Svacica, na kojemu cesto sanjarim u svojoj privatnosti.

Kako sam u svojoj udobnoj setnji pregazio sve glavne gradske arterije, i uzivao u ozracju urbanih permutacija, kontinuiteta i diskontinuiteta, te prekoracivsi lokalnim cardom maximusom i decumanusom maximusom, neminovno sam izbio na velicanstvena vrata Trga marsala Tita koji stolici u sredistu grada s kazalisnom baroknom gradom, te obdaren Mestrovicem Zdencem zivota, obucen u stotine kolorita posijanih cvjetnih otoka.

Na tom trgu odlucim napraviti stanku i moja kratka ekskurzija, koja je trebala biti nonsalantna setnja s lezernim uzitkom u prostornim urbanim oznakama, brzo se pretvorila u ozbiljnu politolosku ispovijest i zbunjeno razmisljanje o nazivu, po mome ukusu, toga naljepsega trga grada Zagreba.

Upitao sam se kako to da ovaj trg jos uvijek nosi naziv poznatog komunistickog diktatora Josipa Broza Tita, kada su raspadom komunistickih sustava i uspostavom demokracije, sve vode komunistickih partija u bivsim komunistickim drzavama Srednje i Istocne Europe, poput Staljina, Lenjina, Dimitrova, Envera Hoxhe, Caeucescua, Ulbrichta, Gottwalda, Honneckera, izgubili svoja imena trgova, ulica, avenija i gradova.

Naime, pomislio sam kako svaki trg ima svoju zasebnu pricu, ukorijenjenu u posebni urbanisticki habitus i povijesni kontekst tako da svaki trg ili ulica neminovno zrace kolektivno pamcenje jednoga naroda.

U tom smjeru zapitao sam se ne predstavlja li upravo ime 'marsala' Broza Tita koje nosi ovaj trg uvredu stotinama tisuca umrlih i jos zivih zrtava njegove diktatorske vladavine, te je li kao takav paradoksalno sastavni dio kolektivnog pamcenja hrvatskog naroda i grada Zagreba?

Naime, ulice i trgovi odigravaju kljucnu ulogu u oblikovanju kulturnog i povijesnog identiteta jednoga naroda, te su usko povezane s kolektivnim pamcenjem, simbolikom, kolektivnom svijescu i neminovno su odraz percepcije povijesti za danasnje i buduce generacije.

U tom su kontekstu trgovi i ulice promotori konstrukcije kolektivnog identiteta koji nastaje, izgraduje se i razvija kroz splet simbola i predstavljanja, koji fiksiraju i potvrduju odredeni identitet u drustvenom smislu.

Kao takvi, oni su sredista pojedinacnog i drustvenog kolektivnog "mimesisa", koji pokrece postupak identifikacije sa simbolima i internalizacije vrijednosti koji nosi takav simbol (primjerice povijesni znacaj imena jednog trga).

Nazivi ulica i trgova u gradovima govore i svjedoce o povijesti jedne zemlje. Povijest je svojevrsna organsko-intelektualna konstrukcija zbilje koja se ukorjenjuje i konkretizira u prostorno-vremenskom okruzju svakodnevnice. Nazivi ulica i trgova govore o smjeru i sluzbenoj uporabi povijesti u svakodnevnici i predstavljaju medij i oblik povijesne konkretizacije i izgradnje konstrukcije drustvene zbilje.

Ako su povijesne cinjenice preko naziva ulica i trgova iskrivljene ili zatajivane, onda se omogucavaju konkretizacije "lazne", "pogresne" ili "ideologizirane" povijesti u svakodnevnici.

U tom smislu ti nazivi pridonose semiotickoj prisutnosti vla dajuce ideologije.          

Nazivi ulica i trgova su neodvojivi od njihova simbolicnoga konteksta, te kao takvi tvore simbolicnu strukturu "price o naciji" u svakodnevnici, te predstavljaju mjesto gdje se prostorno-vremenska prakticna sadasnjost susrece s vladajucom ideologijom. Naime, imena trgova i ulica simbolicno sluze kao most izmedu pojedinaca-gradana i vladajuceg sustava vrijednosti kao "zajednicko naslijede", ostvarujuci svakodnevnu nuznu drustvenu homogenizaciju i jacajuci drustevnu koheziju. Mircea Eliade je govorio kako svako srediste, pa i trg predstavlja u arhaicnom svijetu arhetipova simboliku "axisa mundi", kao srediste susreta neba, zemlje i pakla, gdje nastaje sakralno-kozmoloska repeticija i ozivotvorenje mita vjecnog ponavljanja, pa bi se moglo reci da je s takvim nazivom trga, hrvatski narod osuden na vjecno ponavljanje zlocinackog arhetipa koji je utjelovljen u 'marsalu'  Titu.

Imenovanjem ulica ili trgova pokrece se proces simbolicnog posvecivanja i zrtvovanje jednog odredenog prostora osobi ili dogadaju povijesti, tako da taj akt imenovanja nikada nije neutralan te je iznimno vazan za konstrukciju identiteta i odrzavanje kolektivnog pamcenja jednoga naroda.                            

Imenovanje ulica i trgova jedinstvena je prilika za pisanje ili reviziju povijesti, kao sto to kaze Hobsbawm, to je akt "kreiranja povijesti" putem prisjecanja i oznazivanja "svetih dogadaja u povijesti" kao "registru svete povijesti" koji se oblikuje na gradskim trgovima i ulicama.

Finski autor Palonen u istom kontekstu govori "o politickom citanju ulica".

Takoder je neminovno kako su trgovi i ulice kao svojstvena sredstva interakcijske urbane komunikacije cesto instrumentalizirani u svim povijesnim razdobljima u simbolicne svrhe od strane raznih politickih elita koji nastoje putem simbolicnog imenovanja, usmjeravati kolektivnu percepciju povijesti, te nadzirati kolektivno pamcenje i identitet.                    

Imena ulica i trgova cuvari su povijesnog kontinuiteta i urbanog duha jednoga grada, ali nazalost, komunisticki rezim je s procesom preimenovanja ulica i trgova poremetio iskonsku fizionomiju grada koji je pretrpio nagle mutilacije. Tu su lekciju dobro shvatile bivse jugoslavenske elite koje su utiskivale ideologiju u svakodnevni zivot gradana, te su preko ulica i trgova kao medija razvoja i konstrukcije identiteta nastojali promicati komunisticku ideologiju.

Imenovanje ulica i trgova i njihovo povezivanje s vojnim herojima "narodnooslobodilacke borbe" (Mosa Pijade, Ivo Lola Ribar, rade Koncar, itd.), ili s imenima partizanskih brigada (NOB-a), te 'radnickim pokretom', kao prizori svakodnevnog podsjecanja na selektivno odabrane dogadaje, mjesta ili osobe neminovno su utjecali na simbolicno konstruiranje novoga "jugoslavenskoga" nacionalnog identiteta, koji je trebao potiskivati i baciti u zaborav stari povijesni i gradanski identitet hrvatskog naroda.

Tako je za vrijeme komunisticke vladavine uslijedio proces sustavnog preimenovanja ulica i gradova u svrhu urbane ideologizacije i brisanja tragova hrvatske kulturne bastine i nacionlne samobitnosti, poput preimenovanja Trga bana Jelacica u - Trg Republike.

Naime, preko imena trga ili ulice kao urbanog gradanskog i povijesnog simbola, moze se ustanoviti kako takvi simbolicni mediji stvaraju sliku dominantnih politickih poredaka i dobar su pokazatelj odnosa politickih snaga.

Imena trgova i ulica takoder definiraju odredene urbane i drzavne granice, te usmjeravaju gradane prema odredenim smjerovima, te ih upucuju na predodredene prostore ali i povijesne orijentacije sto se ocituje kroz selektivno kategoriziranje hijerarhije prostora kroz vaznost ulica i trgova, koje su od povijesne i ideoloske manje ili  vece vaznosti.

Zbog odredene urbane mutilacije i povijesno izopacene urbane sredine od strane komunistickih vlasti, razumljiv je bio proces preimenovanja trgova i ulica u postkomunistickom razdoblju, sto D. Light naziva "sredisnjom komponentom postsocijalistickih transformacija". U tom smjeru proces preimenovanja posluzio je kao svojevrsna urbana katarza koja je zeljela izbrisati iz kolektivne svijesti i smanjiti utjecaj komunistickih simbolicnih naslijeda i konstrukta.

Tako se u gradu Zagrebu poslije 1990. postupno u sredistu grada i na glavnim gradskim prometnicama provodilo 39 slucajeva promjene imena; nestali su "slavni narodni heroji" (brojni ratni zlocinci, kako ce se kasnije pokazati), slavne proleterske brigade, te iskonstruirani trenuci komunisticke povijesti. Nestali su poneki spomenici tih dogadaja, pa se postavlja logicno pitanje zasto jos uvijek nije nestalo ime 'marsala' Broza Tita kao glavnog alkemicara komunistickog poretka u Jugoslaviji i kako njegovo ime jos uvijek krasi najljepsi trg glavnoga hrvatskoga grada.                     

Imenovanja i preimenovanja ulica i trgova govore o utjecaju politickih i ideoloskih procesa na semioticke postupke. U svijetlu ovih razmisljanja, opet se namece pitanje je li 'marsal' Tito, ciji ime nosi ovaj trg, doista dio naseg kolektivnog pamcenja i identiteta?                        

Zasluzuje li ime takvog trga samo zato sto je povijesna licnost, i to bez obzira na njegovo zivotno djelo, koje se ilustriralo kroz totalitarni okrutni rezim i masovne zlocine pocinjene nad hrvatskim narodom?

Moze li floskula "antifasizma" zasjeniti titoisticke komunisticke zlocine koji su pocinjeni u ime "antifasizma"?

Moze li "antifasizam" Josipa Broza Tita kao legitimno europsko civilizacijsko naslijede opravdati njegov totalitarni rezim, Goli otok, Staru Gradisku i stotine tisuca politickih zatvorenika? (I mogu li se otkupiti njegovi "zlocinacki grijesi" u ime povijesnosti?)

Naziv "Trga marsala Tita" dobar je primjer selektivnog pamcenja, u okviru prevladavajuce medijske ideologije i trenda zatajivanja i minimiziranja zrtava komunizma, tako da se moze zakljuciti da sustavno presucivanje istih komunistickih zrtava i banaliziranje lika J. B. Tita razotkriva temeljito provedenu "damnatio memoriae" hrvatskog naroda, iz politickih i ideoloskih razloga.

Takoder sam pomislio kako naziv i svakodnevno spominjanje "Trga marsala Tita" zaista zvuci normalno, uobicajeno te da je uslo u kolektivnu podsvijest hrvatskog naroda u ovom demokratskom poretku, i to bezbolno, bez masovnih reakcija, prosvjeda i drustveno-politickih poremecaja.

Olako bih zakljucio dijagnozom kako je vecina hrvatskog puka i politickih elita zahvacena dubokom amnezijom i psiholoskom anestezijom, a ironicno bih mogao prokomentirati da hrvatski puk pati od poznatog "stokholmskog sindroma": moja je teza da su Josip Broz Tito i njegov totalitarni zlocinacki rezim izvrsili tijekom 45 godina masovnu i monstruoznu otmicu hrvatskog naroda kojega su lisili slobode, nacionalne samobitnosti i dostojanstva, te kao takvi proveli jednu dugogodisnju mentalnu indoktrinaciju i perverznu manipulaciju, koja je proizvela odredenu empatiju dijela hrvatskog naroda prema glavnom otmicaru Josipu Brozu. (...)

Takvo patolosko drustveno stanje hrvatskog naroda i dijela gradana u Hrvatskoj i politickih elita glede njihova odnosa prema liku Josipa Broza Tita proizlazi iz odredene sustavne dugogodisnje mitologizacije i banalizacije lika Josipa Broza Tita koje je onemogucavalo na povijesnoj i drustvenoj razini objektivno i racionalno suocavanje s njegovim likom i djelom, sto bi zaista moglo potaknuti nuznu intelektualnu i mentalnu detitiozaciju hrvatskog naroda i elita.

NASTAVIT CE SE