Odabrao i priredio: Mate BASIC
PRIJELAZI SA SRPSKOGA ili drugog pravoslavlja na islam u Zagrebu prije 1941. bili su rijetka pojava i u pravilu sa spekulativnom pozadinom. Prvi prijelaz je zabiljezen u srpnju 1925. kada je na islam presao odvjetnicki perovo�a Stevan Vecerinac, roden 1889. u Vinkovcima. Uzeo je ime Omer. Nekoliko dana kasnije islam je primila i katolkinja Margareta Kerkai, rodena 1891. u Rijeci, koja je uzela ime Fatima, a zatim se u kolovozu 1925. s Vecerincem vjencala pred zagrebackim muftijom. U studenome 1935. oboje su istupili iz islama. Do travnja 1941. zabiljezeno je ukupno 17 prijelaza s pravoslavlja na islam, u prosjeku jedan godisnje.
Uspostavom NDH i pocetkom visemjesecne sustavne protusrpske politike obiljezene odmazdama, represalijama i organiziranim deportacijama, pred zagrebackim muftijom u samo nekoliko mjeseci, do kraja prosinca 1941., izvrsen je 31 prijelaz s pravoslavne vjere na islam.
Svi prijelaznici bili su iz Zagreba, osim Milice Markovic, nastavnice glazbe na Uciteljskoj skoli u Pakracu, i Dane Prodanovica, vojnog invalida iz Karlovca.
U prvoj skupini prijelaznika su bili pojedinci do tada bez ikakvih dodira s islamom koji su u prijelazu vidjeli jamstvo za vlastitu pravnu i gradansku sigurnost, poput ruskog emigranta Vadima Karpova, pravoslavca iz Letonije koji je presao na islam 21. travnja 1941.
U drugoj skupini bile su zene u serijatskim brakovima s muslimanima sklopljenima prije 1941. koje su formalnim primanjem islama stjecale dodatnu zastitu od mogucih represivnih postupaka vlasti. Tako je u lipnju 1941. na islam presla Leposava Muradbegovic, zena banskoga odjelnog savjetnika i suca Vrhovnog suda NDH Hasiba Muradbegovica, koja je uzela ime Lejla.
U lipnju 1941. u Zagrebu je uhicena Vidosava Milosavljevic, rodena 1920. u Svilajncu u Srbiji i zatim otpremljena u tzv. iseljenicki logor u Capragu iz kojeg su zatvorenici deportirani u Srbiju. Buduci da je, neposredno prije uhicenja, Gradskom poglavarstvu prijavila prijelaz na islam, njezin je zarucnik Salko Redzic u srpnju 1941. zatrazio od zagrebackoga muftije da intervenira kod vlasti za pustanje iz logora svoje zarucnice. Muftic je intervenirao u Ustaskom redarstvu i Drzavnom ravnateljstvu za ponovu sa zahtjevom da se ona 'oslobodi radi vjerskog prijelaza'. Iz logora je i pustena u kolovozu 1941., a zatim je u Zagrebu izvrsila prijelaz na islam i uzela ime Rasema.
Kod Muftica, kao zagrebackog muftije, ali i 'clana Drzavnog vodstva', u srpnju 1941. intervenirao je i imam-maticar iz Prijedora koji ga je izvijestio da su s pravoslavne vjere na islam presli lijecnik Osman (prije Mladen) Stojanovic i sudac Omer (prije Bozidar) Cikota, a jos 'sedam obitelji seljackih interesovalo se je kod ovog imamata za primanje islama'. Zamolio je zagrebackog imama da posreduje da se 'obitelji koje su primile Islam, ili koje su izrazile zelju da prime Islam, ne udaljuju sa svojih ognjista'.
Posebnu skupinu prijelaznika cinile su osobe rodenjem muslimani, koje su prije 1941. izvrsile prijelaz na pravoslavnu vjeru, a zatim su se u promijenjenim okolnostima zeljele 'povratiti u islam'.
Tako se Imamatu dzemata vec 21. travnja 1941. obratio elektricar Miodrag (prije Salih) Alikocevic, roden u Travniku 1906., sa zahtjevom da se vrati u islam koji je 1926. napustio kao pitomac vojne skole u Zagrebu. Tri godine kasnije ozenio se po pravoslavnom obredu s Ljubom Jug s kojom je imao dvije kceri krstene u zagrebackoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
U molbi zagrebackom imamu tvrdio je kako se 'istinski pokajao', trazio je povratak u 'svoju prvosnju vjeru', te ponovni upis u maticu rodenih muslimana, jer se 'i dalje smatram musliman, jer me grize moja savjest sto sam to ucinio'.
Obvezao se da ce se odmah poslije povratka u islam vjencati na Kotarskom serijatskom sudu u Zagrebu i zatrazio je ubrzano rjesavanje svoga zahtjeva 'kako bi (...) djecu dao odmah upisati da pohadjaju Islamsku vjeronauku, koja su u tome zaostali'. Ulema medzlis u srpnju 1941. odobrio je njegov zahtjev, a u listopadu 1941. potvrdio je i prijelaz na islam njegove djece Milice i Vere Alikocevic koje su uzele imena Dika i Fikreta.
U srpnju 1941. povratak sa srpskog pravoslavlja 'u svoju uzvisenu vjeru Islam' zatrazio je i Petar (prije Mehmed) Kahriman, roden 1920. u Bosanskom Brodu. Pokrsten je 1931. u Zemunu gdje je poslije smrti majke zivio s ocem Salkom Kahrimanom koji se ponovno ozenio te presao na srpsko pravoslavlje i uzeo ime Lazar. U molbi je ustvrdio kako ga je 'savjest grizla' jos kada je pod pritiskom roditelja preveden na pravoslavlje, 'a sada (...) se iskreno pokajao'.
S pravoslavlja na islam u kolovozu 1941. presao je i zagrebacki bravar Stevan Kucevic, roden 1887. u Koprivnici u katolickoj obitelji.
Kao katolik, 1925. prije zenidbe s Milicom Momcilovic presao je na pravoslavnu vjeru. U molbi Imamatu dzemata naveo je kako je 'mnogo razmisljao o Islamu i dosao do uvjerenja da je Islam jedina i prava vjera'. Islam je primio 'bez icijeg nagovaranja i bez spekulativnih namjera', te uzeo ime Selim....
Za razliku od prijelaza s pravoslavne vjere na islam kojima se u Zagrebu za vrijeme NDH bez iznimke stjecala gradanska sigurnost, napustanje zidovske vjere samo je u iznimnim slucajevima jamcilo izuzimanje od primjene protuzidovskoga rasnog zakonodavstva i progona te osiguravalo zastitu zivota ili imovine.
Tzv. 'rasnim zakonima' od 30. travnja 1941. Zidovi su definirani kao posebna rasa, neovisno o vjerskoj pripadnosti, a okruznicom iz srpnja 1941. odredeno je da prijelaz Zidova na katolicizam ili islam ne znaci i izuzece od primjene Zakonske odredbe o rasnoj pripadnosti.
Ista zakonska odredba propisivala je i ustanovu tzv. 'pocasnog arijstva' koje se moglo dodijeliti 'osobama koje su se prije 10. travnja 1941. iskazale zasluznima za hrvatski narod, napose za njegovo oslobodenje, kao i njihovim bracnim drugovima i potomcima iz takvoga braka (...)'.
Prije 1941. u Zagrebu je tek 15 Zidova primilo islam, i to iskljucivo iz spekulativnih razloga zbog ponovne zakonite zenidbe ili u jednom slucaju prije udaje za muslimana.
Prvi prijelazi zabiljezeni su u listopadu 1928. kada su islam prihvatili Eduard Milanovic (Spitzer), trgovacki putnik, roden 1897. u Vratnu koji je uzeo ime Edib i Gizela Rechnitzer, privatna cinovnica, rodena 1899. u Gorici u Italiji koja je uzela ime Selma.
U prosincu iste godine zakljucili su serijatsku zenidbu pred zagrebackim muftijom, a oboje su vec u svibnju 1930. istupili iz islama...
Od travnja do prosinca 1941. u Zagrebu je iz zidovstva na islam preslo 13 osoba, od kojih samo jedan muskarac, fotograf Heinrich (Ahmed) Sussin, roden 1891. u Becu, koji je u Zagrebu zivio od 1929. Zahtjev za prijelaz predao je Imamatu dzemata 22. srpnja 1941., a sarajevski Ulema medzlis odobrio ga je 4. kolovoza 1941.
Sve zagrebacke Zidovke koje su 1941. presle na islam bile su i ranije na razlicite nacine povezane s muslimanima ili islamom.
Prvu skupinu cinile su Zidovke koje su sklopile serijatsku zenidbu s muslimanima pred zagrebackim imamom ili na Kotarskom serijatskom sudu, poput Klare Fiscbach Muftic, privatne cinovnice, rodene 1905. u Seletinu (Bukovina), udane za Halida Muftica, tajnika ministra sumarstva i rudarstva NDH Ivice Frkovica i brata zagrebackog muftije Ismeta Muftica.
Dobro obavijestena o skorom donosenju protuzidovskoga rasnog zakonodavstva, vec 28. travnja 1941. prijavila je Gradskom poglavarstvu istup iz zidovstva i prijelaz na islam.
Kako bi prikrila stvarni razlog prijelaza izjavila je kako je to navodno ucinila jos 27. ozujka 1941. u Nadrabinatu u Zagrebu kada ju je 'nadlezni dusobriznik (...) doduse saslusao, ali nije htio izdati svjedodzbu o ucinjenom ocitovanju'.
Zatim je u Imamatu dzemata predala zahtjev za prijelaz koji je antedatiran na 29. ozujka 1941. i uzela ime Emina.
Ulema medzlis u Sarajevu, poslije izravne intervencije Ismeta Muftica, vec 29. travnja 1941. potvrdio je prijelaz po neuobicajeno ubrzanoj proceduri koja je u ostalim slucajevima ponekad trajala i vise od mjesec dana.
NASTAVIT CE SE