Jednoga dana, spustajuci se s Gornjeg grada Zagreba, preko Trga svete Katarine, na koji se rado uputim na jutarnju kavu, te nezaobilazno posjetivsi Trga svetoga Marka, koji mirise na stoljetni povijesni kontinuitet hrvatskog naroda, odlucim se uputiti bez preciznog cilja preko sredisnjeg Trga bana Jelacica, sve do malenog trga Petra Svacica, na kojemu cesto sanjarim u svojoj privatnosti.

JURE VUJIC: "TRG MARSALA TITA - MITOVI I REALNOSTI" TITOIZMA" (izdanje: "Hrvatska Uzdanica", Zagreb, 2007.): "Hrvatski vjesnik" ekskluzivno feljtonizira tekst prve knjige na svijetu koja znanstvenom metodikom razoblicava apsurdnost ideje da najljepsi zagrebacki trg nosi ime glavnoga borca protiv zasebnoga hrvatskoga drzavnoga identiteta u 20. stoljecu (1)...

U nekim slucajevima istrage i sudski postupci pokretani su nakon denuncijacija kojima su pojedinci osvecivali u promijenjenim politickim okolnostima. Tako je u lipnju 1945. uhicen Atif Fejzagic na temelju prijave koju je protiv njega Javnom tuzitelju podnijela Ruzica Petric, stanarka zgrade u kojoj je tijekom 1942. kao cinovnik zagrebackog gradskog poglavarstva vrsio upraviteljsku duznost.

Sudbeni progon nije uspio izbjeci niti Mustafa Mehic, domobranski muftija, koji je krajem kolovoza 1945. uhicen zajedno sa zagrebackim serijatskim sucem Kasimom Hadzicem kada su izlazili iz tramvaja na mitnici u zagrebackoj Dubravi.

Neposredno nakon zavrsetka rata, pred sudove je izvedeno vise desetaka zagrebackih muslimana pod optuzbom za 'neprijateljsko djelovanje'. Neki od njih do tada su imali kljucnu ulogu u oblikovanju zagrebacke muslimanske zajednice i njezinih ustanova. Tako je krajem svibnja 1945. zbog 'protunarodnog rada' uhicen je i Halid Muftic, brat zagrebackog muftije, a OZN-a je 10. srpnja 1945. protiv njega podnijela prijavu Sudu za zastitu nacionalne casti. 

U svibnju 1945. prestao je djelovati zagrebacki Dzematski medzlis nakon sto su njegov predsjednik Ismet Muftic i tajnik Salih Kulovic uhiceni, potpredsjednik Mehmed Alajbegovic kao ministar vanjskih poslova s vladom NDH napustio Zagreb, a clan Salko Aleckovic bez sudenja smaknut u okolici Zagreba. Zbog zatvaranja vecine clanova prestala je s radom i Zaklada za izgradnju dzamije, a prekinute su i sve veze s islamskim vjerskim vlastima u Sarajevu.

NDH je u svibnju 1945. podijelila sudbinu svojih osovinskih saveznika i pokrovitelja pa je poslije ulaska Jugoslavenske armije u Zagreb i formalno prestala postojati. Vlast nove komunisticke jugoslavenske drzave uspostavljala se prema sovjetskom boljsevickom obrascu, prvo sustavnim odmazdama i represalijama nad porazenim ratnim neprijateljima, neovisno o njihovoj etnickoj ili politicko-ideoloskoj pripadnosti, a zatim i masovnim obracunima i drzavnom represijom nad stvarnim, potencijalnim ili izmisljenim protivnicima. 

Muslimanska suradnja u zagrebackom novinstvu i publicistici, zaceta krajem 19. stoljeca na podlozi zamisli o cjelovitosti hrvatske kulture neovisno o vjerskim razlikama, bez prekida je trajala u cijelom razdoblju do 1945., a suradnici su, osim pisaca i novinara iz Bosne i Hercegovine, bili i muslimani stalno nastanjeni u Zagrebu. Muslimanski autori izmedu dvaju ratova redovito se pojavljuju na stranicama glavnih zagrebackih dnevnika 'Obzora', 'Jutarnjeg lista', 'Hrvatskog dnevnika', 'Novosti' i ostalih glasila, a njihovu suradnju osobito je poticao dugogodisnji urednik 'Obzora' Milivoj Dezman. 

U prvoj zakonskoj odredbi o vjerskim prijelazima proglasenoj poslije uspostave NDH, 3. svibnja 1941., stajalo je: 'Do donosenja zakona o vjeroispovjednim odnosima ukidaju se svi dosadasnji zakonski propisi o nacinu prelaza s jedne vjere na drugu. Za valjanost prelaza potrebno je, da stranka, koja mijenja vjeru podnese pismenu prijavu upravnoj oblasti prve molbe (kotarskoj oblasti odnosno gradskom poglavarstvu) o svojoj odluci i da dobije potvrdu o toj svojoj prijavi, te da se ispune vjerski propisi one priznate vjeroispovijesti, na koju stranka prelazi. (...)'.

U studenome 1941. Pavelic je, posredovanjem zagrebackog muftije, odobrio Klari Muftic  'arijsko pravo' na temelju kojeg je do kraja rata izuzeta iz primjene protuzidovskih mjera. U lipnju 1941. prijelaz na islam izvrsila je i Ivka Sokolovic r. Rendeli (Karlovac, 1899. -  Zagreb, 1981.), kucanica, udana za Adema Sokolovica, (Konjic, 1886. - Zagreb 1958.), odbornika zagrebackoga Dzematskog medzlisa, clana Upravnog odbora Zaklade za izgradnju dzamije i profesora u Drzavnoj srednjoj tehnickoj skoli u Zagrebu. Od Ulema medzlisa trazila je potvrdu da je jos u studenome 1940. 'privatno', pred svjedocima, prihvatila islam, a 'da se ne bi reklo da ja sada bjezim iz jevrejske vjere na Islam radi neprilika koje Zidovi sada imadu'.